bi se nas pet i šest i stali u krug, a jedan bi odbrojavao, govoreći ove nerazumljive reči: Igis, Ipik, Ušur, Topidušur, Sojle, Manojle itd. ili ove reči: En, dem, dinu, saravaka , tinu, saravaka, tika, taka, elem, belem, buf Na koga bi pala poslednja reč buf, taj bi morao zauzeti tursku pozu, a mi ga ostali preskakali, izgovarajući pri svakom
i stali u krug, a jedan bi odbrojavao, govoreći ove nerazumljive reči: Igis, Ipik, Ušur, Topidušur, Sojle, Manojle itd. ili ove reči: En, dem, dinu, saravaka, tinu, saravaka , tika, taka, elem, belem, buf Na koga bi pala poslednja reč buf, taj bi morao zauzeti tursku pozu, a mi ga ostali preskakali, izgovarajući pri svakom skoku opet neke
sa kojima sam juče bio u džungli, te brojni seljaci, poželeli su mi srećan put i da ih što pre ponovo posetim. Posle manje od dva časa vožnje ponovo se našao u glavnom gradu Saravaka , u Kučingu. Istorija kraja je zaista neobična...