, i prepodobni Osija, i svi drugi s njima, rekoše istočnima: Mi smo se sabrali ovde ne samo radi raspravljanja o jednosuštnosti Sina sa Ocem, nego i radi Atanasija i Pavla. Čuvši to, istočni episkopi se odvojiše od zapadnih, napustiše Sardiku , i na povratnom putu zaustaviše se u Makedonskom gradu Filipopolju. [ 10 ] Tu održaše svoj posebni istočni sabor, i na njemu rešiše: da se ne sme ispovedati da je Sin jednosuštan sa Ocem, i otvoreno predadoše anatemi učenje o jednosuštnosti
patrijarhom Carigradskim od 325. do 340. g. Praznuje se 30. avgusta. 4. Sveti papa Julije upravljao Rimskom crkvom od 337. do 352. god. 5. Konstant carovao od 337. do 350. god. 6. Tojest: azijske i afričke. 7. Grčka reč: vffl) znači: mir. 8. Sardika - grad Mizije, severozapadne oblasti Trakije i Bal kana. 9. Sredac (ili Sardika) - današnja Sofija, glavni grad u Bugarskoj. 10. Filipopolj ili Filipi - grad u Makedoniji, nazvan tako po Makedonskom caru Filipu, ocu Aleksandra Velikog (u
Julije upravljao Rimskom crkvom od 337. do 352. god. 5. Konstant carovao od 337. do 350. god. 6. Tojest: azijske i afričke. 7. Grčka reč: vffl) znači: mir. 8. Sardika - grad Mizije, severozapadne oblasti Trakije i Bal kana. 9. Sredac (ili Sardika ) - današnja Sofija, glavni grad u Bugarskoj. 10. Filipopolj ili Filipi - grad u Makedoniji, nazvan tako po Makedonskom caru Filipu, ocu Aleksandra Velikog (u polovini četvrtog veka pre Hrista) 11. Jermenija - u severoistočnom delu Male
oblašću opustelih tvrđava, što ukazuje da su možda sve trajno stradale 539 - 544. godine. Ostave su nađene i dalje na istok, duž puta kojim su Huni prolazili (karta 1). Ostave zahvataju oblasti oko ključnog puta Evrope: Filipopolj Sardika Nais. Zahvataju i oblasti oko puta Nais Skupi Stobi Pautalija Sardika, odnosno put koji je povezivao Solun, glavni grad Ilirika, sa provincijama do Dunava. Tako dobijamo pravce hunskih pohoda, u kojima su stradala utvrđenja oko Vranja.
stradale 539 - 544. godine. Ostave su nađene i dalje na istok, duž puta kojim su Huni prolazili (karta 1). Ostave zahvataju oblasti oko ključnog puta Evrope: Filipopolj Sardika Nais. Zahvataju i oblasti oko puta Nais Skupi Stobi Pautalija Sardika , odnosno put koji je povezivao Solun, glavni grad Ilirika, sa provincijama do Dunava. Tako dobijamo pravce hunskih pohoda, u kojima su stradala utvrđenja oko Vranja. Ova i ostale oblasti Ilirije i Trakije bile su potom između 550. i 559.
je potom ovaj grad sa svojom oblašću uključen u Dardaniju, kao prestono mesto. U vreme kada Prokopije objavljuje spiskove utvrđenja, Sredozemna Dakija nije zastupljena glavnim gradom i spiskom utvrđenja, već oblastima osam gradova ( Sardika , Kabeco, grad nepoznatog imena, Germanija, Pautalija, Skaseta, drugi nepoznati grad, Remesijana), među kojima nema Prve Justinijane. U spisku utvrđenja Dardanije ne navodi se glavni grad, ni gradovi za koje prethodno piše da ih je
). Sardike početkom vlade cara Iraklija, kao i iz drugih provincija 621 - 623. (Miracula I 1955: 176; Miracula II 1955: 195 - 196). Vizantija je imala interes da grupiše svoje stanovništvo i izbeglice oko Carigrada radi odbrane. Taj interes je
na sabranje, ako je klirik neka bude svrgnut a ako je laik neka bude udaljen od opštenja (Svešteni kanoni Crkve 2005, 185). Sardiki (Sofiji) iz 343. godine, svedoči nam, ali i određuje i sankcioniše, granicu crkvene discipline. Onaj koji bez nekog posebno važnog razloga ne dođe na tri nedeljna sabranja treba da bude raščinjen, ako je klirik bilo kog stepena, a odlučen
isto i stotine pedeset otaca sabranih u ovom Bogom čuvanom i carskome gradu, i dvije stotine otaca sakupljenih prvi put u Efeskoj mitropoliji, i šest stotina i trideset svetih i blaženih otaca sakupljenih u Halkidonu; isto tako i onih u Sardiki , i onih u Kartageni, pak i onih, koji se sabraše opet u ovom Bogom čuvanom i carskome gradu za vrijeme Nektarija, predstojnika ovog carskog grada i za vrijeme Teofila bivšeg aleksandrijskog arhijepiskopa; osim toga pravila Dionisija,