. Anonimni pisac iz Ravene iz sedmog stoleća kaže da su postojale tri Srbije: jedna do Grčke, druga u Dakiji, a treća u Sarmatiji . Celokupnu ovu oblast osvojili su Rimljani pod svojim imenom Ilirik, a ilirske legije su postale glavna vojna snaga
jezičkog izraza, naučnik, diplomata i strastveni putnik. U svom delu Istorijski i geografski fragmenti o Skitiji, Sarmatiji i Slovenima (Fragments historiques et géografiques sur la Scythie, la Sarmatie et les slaves, 1796), raspravljajući
Hilevona, što svoje gradove i zemlje drugačije zovu. Manje poznata nije ni Eningija. Ti su obitavali kod Vistule reke u Sarmatiji s Venetima, Skirima, Hirima po priči. Sinus Klipernus kazivaše, da su i kod vrata njihovog ostrva Latrina; a zamalo da
" Poznavanje prirode ", i to u latinizovanom obliku - Serbi. Ovi "Serbi" su tu zabeleženi kao narod koji živi u Azijskoj Sarmatiji , severno od Kavkaza, pa se iz toga može pretpostaviti da su bili sarmatsko (iransko) pleme. Posle Plinija, narod "
pisao dve hiljade godina i koji je i danas sačuvan govori o narodu Srba. Ptolomej piše da u to doba ti Srbi žive u azijskoj Sarmatiji i u zemljama iza Dona. Na tom beskrajnom prostoru od Sibirije do sada italijanske Venecije živeo je srpski narod. Na
dnevnik ", koji je neprekidno pisan dve hiljade godina pre Hrista, sadrži podatke da su tada Srbi živeli u azijskoj Sarmatiji i u zemljama iza Dona. Tada je srpski narod živeo na prostorima od Sibirije do italijanske Venecije. Francuz Rober
Sloveni i Sarmati u to vreme žive pomešani na pomenutom prostoru, ili da se Slovenima dodaje ime Sarmati zato što žive u Sarmatiji , velikom prostranstvu srednje i istočne Evrope koga su Rimljani tako zvali.
, bili sa svojom avangardom s one strane Karpatskih planina na Galičkoj visoravni, na Dnjestru i Dnjepru, uopšte tzv. Sarmatiji .
s one strane Karpatskih planina na Galičkoj visoravni, na Dnjestru i Dnjepru, uopšte tzv. Sarmatiji. Sarmatiji i Skitiji. Za njih su čuli i spominju ih Herodot, Stravon i Plinije, ali - pod raznim, uglavnom izvrnutim, nama danas
su ostali vizantijski. Sarmatiji , koji su prihvatili upravu plemena Rusa nad sobom nazivali, ne svojim imenom koje i danas znamo, ruski, razume se
strahom. On ne nabraja poimenično ni germanska ni sarmatska plemena, ali je izričit u zaključku da sva ona žive u Sarmatiji .
samo sledeće stare: Sarmatiji eur., Sarbana u Indiji, Sarbane u Mesopotamiji takođe kod Ptolomeja i na T. Pejt., Sarbane u Migdoniji, (Mygdonien)
u Kapadokiji kod Ptol. i na Tab. Pejt., Sorva u Armeniji na Tab. Pejt., Sorviodurum u Vindeliciji takođe, Suruba u Sarmatiji as. kod Ptol. i dr; novije Srb selo u ličkoj regiji, takođe u Aradskom okrugu, Serba selo u Hunjadskoj županiji, Serbija
opat von Biclaro su prvi koji su nam preneli ime Sloven u svojim spisima; jer da su Suobeni u Skitiji i Slavani (Stavani) u Sarmatiji kod Ptolomeja prerušeni Sloveni, jako je verovatno ali se mora prethodno još pobliže ispitati i dokazati. Sglavaci,
nas čudi, kada slušamo Nestora da 862. godine govori o pravim Slovenima u Novgorodu. Prastaništa ovog moćnog plemena u Sarmatiji mogu se teško odrediti bez obimnih istraživanja i posebno bez kritički potvrđenog stava u odnosu na Ptolomeja, zbog