to, Natalija se ponovo obrati Adrijanu, koji se nalažaše u samom dnu tamnice, ovim rečima: Pazi, gospodaru moj, da se ne sažališ na mladost svoju i na lepotu tela svoga, jer zemljano telo ovo je hrana crvima. Ne pomišljaj na imanje svoje, na zlato i
mučenika mučahu, prokonzul mu govoraše Bedniče, zar ne osećaš bolove pri takvim mučenjima? Zašto se sam na sebe ne sažališ i ne odstupiš od te ništavne vere, koja te ne može spasti? - Andronik odgovori: Vera koju ti nazivaš ništavnom jeste
: Ja bejah poglavica idolskih žrečeva koji su na ovom mestu živeli. A ti si ava Makarije ispunjen Duhom Božjim, jer čim se sažališ na one što su u mukama i pomoliš se, oni osećaju neko olakšanje. - Upita starac: A kakva je ta vaša olakšica ili muka, reci
stojiš ispred vrata i čekaš da te prozovu, čini ti se da ništa ne znaš, čudiš se sebi šta ti bi da dodješ, a onda u trenutku se sažališ sam na sebe i misliš da si najjadniji na svetu. Zaboraviš da si dane i noći proveo nad knjigom, da si sve prošao ko zna
govoreći: Bezčovečni i svirepiji od svih zverova, ne želeći poznati Boga koji nas je stvorio po obrazu Svome, kako se ne sažališ na isto onakvo telo u kakvo si i sam obučen, nego uživaš gledajući lomljenje udova mojih? Ipak, muči me još ljuće, da se