ratova među Aleksandrovim zavađenim vojskovođama i naslednicima dijadosima. Najuspešniji među dijadosima Seleuk Prvi uspeo je krajem 4. veka pre naše ere da objedini gotovo sve azijske zemlje nekadašnjeg Aleksandrovog carstva.
godine u bekstvu od Makedonske vojske. Seleuk I (Seleucus) uzeo je pod vlast Persijske provincije bivšeg Aleksandrovog carstva, ali je jedinstvo te države bilo
Njutnovske dinamike. Manje telo rotira oko masivnijeg, što zna svaki igrački par tanga, na pr. Po svoj prilici i Seleuk je na taj način koncipirao svoj heliocentrični model, koji je kompletirao onaj Aristarhov, baš kao što je Njutnov
, Lizimak-Tracija). Nakon bitke između ova 4 nasljednika, u prvi plan će iskočiti Ptolomejev general Seleuk i pobjeđuje Antigona tako da počinje vladati Babilonom i Sirijom. U Egiptu ostaje dinastija Ptolomejevića (322 - 198.
. Seleuka Nikatora, pored njih agema, pa ostatak hipaspista. Ispred konjice bili su strelci na konjima. Na krilima pored
konjica bila na desnom krili Indijci su zbog toga premestili svoju konjicu. Makedonskom falangom zapovedali su Seleuk Nikator, Antigen i Tauron. Dobili su naređenje da se uključe tek kada makedonska konjica izazove nered kod indijske
celoj vojsci i da prisili ostale generale da priznaju njegovu vlast. Protiv njega su se ujedinili: Lismah u Trakiji, Seleuk u Vaviloniji, Ptolomej u Egiptu i Kasandar u Makedoniji. Oni su zadali odlučujući udarac Antigonu u bici kod Ipsa u
istoku nadaleko je bila poznata i ostala dugovečno u pamćenju, era Seleukida. Pukovnik Aleksandra Makedonskog, Seleuk pobedilac, osvojio je 312. p. n. e. Vavilon, Siriju i mnoge oblasti u Maloj Aziji. Sledeća era, od 311. p. n. e. nazvana je