tvrdili da su se Sklavini spremili da napadnu i osvoje Solun. Carske trupe pod komandom Germana odustale su, stoga, da krenu na gotsko bojište u Italiji i zadržale se u Serdiki . Sklavini su, međutim, odustali od pohoda na Solun i preko "ilirskih planina" upali u Dalmaciju, dok je carska vojska, oslobođena sumnje da će je Sklavini napasti,
. Godine 859. u Konstantinopolju se sastao sabor, sazvan radi osude ignatijevaca, a ovi su, iskoristivši pravo žalbe rimskom papi (na osnovu kanona sabora u Serdiki ), insistirali su na sazivanju drugog sabora, koji se sastao 861. godine. Ovaj sabor, na kojem su prisustvovali i papski legati, priznali su Fotijev izbor kao zakonit
koje se može posetiti već decenijama ispod nekoliko zgrada u centru grada, a među njima i zgrade vlade i predsedništva dok se crkva Svetog Đorđa podignuta u Ulpiji Serdiki u IV veku nalazi u dvorištu zgrade Predsedništva. Smatra se i da je ta crkva najstarija građevina koja i danas stoji u Sofiji.
blizini Jedrena, ali je posle novih preokreta došlo do mirovnih pregovora. Jedan od uslova mira bila je i likvidacija Valerija Valensa. Mir je utanačen 1. marta 317. u Serdiki (današnjoj Sofiji). Licinije je time ostao bez svih evropskih poseda osim dijeceze Trakije.
njenih teritorija kao i to da ni pod kakvim uslovima ne obezbedi ovima brodove za prelazak u Malu Aziju. Serdiki (Sofija). Od samog početka ovaj put je praćen samim neprilikama i problemima. Nemci su celo vreme napadani, nailazili su na zakrčene puteve, opustele gradove.
Atanasija Aleksandrijskog, prvog među hrišćanskim Očevima koji se energično suprotstavio carevom mešanju u crkvene stvari prisustvovao je 343. godine saboru u Serdiki (4).
činio Dunav od ušća Save do Cibrice u Bugarskoj, bio je jedno od episkopskih sedišta. Poznato je da je episkop Amantinus, kao i episkop iz Akvisa, učestvovao na saboru u Serdiki 343, a 356. godine isto zvanje nosi Kirijakus (5). Viminacijum ima nekoliko pisanih spomenika o ranom prisustvu hrišćanske zajednice, a u poslednje vreme posebnu