vodom sveti izvor i utopili prepodobnog Arhipa. A taj predeo beše vrlo podesan za navraćanje vode tamo, jer te reke silažahu sa vrha planine, a crkva se nalažaše u nizini. Dogovorivši se, neznabošci se u ogromnom broju slegoše iz svih gradova te
lestvicu, neko se može sa čuđenjem pitati: zašto anđeli na njoj ne stajahu mirno, nego neprestano uzlažahu i silažahu po njoj? No doznavši da je ta lestvica bila praslika Djeve Marije, po reči crkvene pesme: "raduj se moste koji na nebo
crkvi svete Anastasije na molitvi, on podiže oči k nebu i vide nebesa otvorena i mnoštvo angela, od kojih jedni na zemlju silažahu , drugi uvis uzlažahu, noseći na nebo duše ljudske. I dok on to posmatraše, gle, dva angela iđahu u visinu noseći neku
bezbrojno mnoštvo monaha, od kojih se mnogi mučahu da izađu iz mračne provalije, ali ne mogahu, pošto im drugi u susret silažahu u provaliju i ponova ih strovaljivahu na dno provalije. Drugi pak koji se nalažahu pod samim vrhom provalije i trebalo
2 Kor. 6, 2 - 3). Natovarivši magarca hranom, brat krenu ka bratiji. A kad beše na kraju pustinje, sretoše ga varvari koji silažahu s gore po vodu, uhvatiše i vezaše, pa sa magarcem oteraše u goru kod drugih varvara. Kada varvari ugledaše monaha,
još jedan od velikih svetih staraca vide u snu ovakvo viđenje o svetom Jefremu: Po naređenju Božjem Anđelske Sile s neba silažahu , držeći u rukama svitak ispisan iznutra i spolja, i govorahu jedan drugome: Ko treba da dobije ovaj svitak? I jedni
on sam beše podigao. Kada se bratija sabraše, a svetog oca još ne beše s njima, iznenada se pojavi čitav puk demona koji silažahu s brežuljka, tobož, kao pravi ljudi. Svi se veoma uplašiše, ne znajući šta da rade; a svetitelj, iako ne beše s njima,
, i zaspa na onom mestu. I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i silažahu ; i gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću
više puta. silažahu i uz koju uzlažahu angeli Gospodnji.
nema domišljanja, nema izmišljanja. Učenicima mnoge stvari nisu bile jasne, pa ni samo vaskrsenje. Tako čitamo: A kad silažahu sa gore, zabrani im (Isus) da nikome ne kazuju šta su videli, sve dok Sin Čovečiji ne vaskrsne iz mrtvih. I ovu reč
dolazi to, pa pogledavši uvis, ugleda mnoštvo Anđela u belim haljinama, kojima svetla lica sijahu, i koji s pesmama silažahu s neba u susret nekome. Videvši sve to, blaženi Ilarion od silnog straha pade na zemlju, i ču gde mu neko govori: To je duša
iznad krova crkve, odjeknu po celom zalivu; žene u vinogradu obrisaše znoj sa čela zabaciše motike na rame i, pevajući, silažahu ka selu. Dole, na obali, pevala su deca; nekoliko ljudi sedelo je na molu, pušilo i razgovaralo. Kad čuše zvono, skidoše
pogledavši gore, on vide bezbrojno mnoštvo angelskih činova u belim haljinama, koji sijahu svetlim licima i pevajući silažahu s neba u susret nekom uvaženom licu. Videvši to, blaženi Ilarion pade na zemlju i ču nekoga koji mu govoraše: Eto duša