kukuruz i pšenica, ali može da se iskoristi u silaži . Šteta je da to propadne i još jednom pozivamo
se može potpuno zasnivati na kvalitetnoj silaži . Najčešće se koriste silaže cele biljke
, međutim, može biti prehranjena preko zime na silaži , slami, ili seno. Ona neće dobiti na težini, ali
vlage i sokova. Međutim, ukoliko temperatura u silaži , što je uobičajeno sa padom dnevnih
silaža čitave biljke. Merenje suve materije u silaži nije nikada bilo lakše
inokulante, pošto se neće obezbediti sredina u silaži u kojoj oni mogu da reaguju. Objasnio je za
siliranja čije prisustvo odnosno odsustvo u silaži , predstavlja dokaz kvaliteta. Od proizvoda
za ocenu kvaliteta. U dobro spravljenoj silaži pH se kreće između 3,5 - 4,2. Ako je pH iznad 5,0
. b) mlečna kiselina - sadržaj mlečne kiseline u silaži ukazuje na manji ili veći obim vrenja i
od uticaja nepoželjnih bakterija. U normalnoj silaži kukuruza njen sadržaj se kreće od 1,5 - 6,5 % u
% u odnosu na suvu materiju, dok se taj raspon u silaži trava kreće od 3,0 - 7,0 %. c) sirćetna kiselina -
materija buternim fermentima. U normalnoj silaži količina sirćetne kiseline kreće se do 5,5 % u
propionska kiselina - prisustvo ove kiseline u silaži pokazuje da je došlo do razlaganja azotnih
kg suve materije. e) buterna kiselina - u dobroj silaži po pravilu nema buterne kiseline, ili bar ne
od 0,05 % od suve materije. Buterna kiselina u silaži uglavnom nastaje u naknadnom vrenju usled