i sreći se nada, kako je to govorio gospodin Simica , predratni novinar Politike, intimus sa
da imamo razumevanja i ne pravimo shranje? ( simica , 2. februar 2011 19:51)
, sve se ovo moze procitati u knjigama Pera Simica , objavljenim poslednjih desetak godina. On
, 150. TADICA i bar hiljadu Samardzica, Simica i ostalih Trajkovica.Da ovo sta sam napisao
ovim sportovima. Setimo se samo Jorge - karate, Simica - rvanje, Vujina - boks i mnogih drugih velikih,
beloševačkim male, prljave taljige nekog Simice Šuškala iz Meonice. Prozvali su ga Simica, što
nekog Simice Šuškala iz Meonice. Prozvali su ga Simica , što je bio malen i hitar kao petlić; Šuškalo su
još sela, kad putuju u Valjevo i natrag. Simica je bio veoma naivan, ali je ipak uviđao šta vredi
se s njima. Simica veseo, bože, veseo što vozi tako valjane ljude,
seđahu. Simica , i skočiv hitro na zemlju, stade zavirivati da
a i tako ne može ti konj izvući uz to brdo. Simica ustavi kočije, te Sava i Nikola siđoše pa ode
preti Sava. Simica čekaše s kočijama. Opomenuše Simicu da dobro
, gde ih Simica čekaše s kočijama. Opomenuše Simicu da dobro otvori oči niza stranu, pa posedaše. Tu
uzeše svoje zavežljaje pa odoše naviše u selo. Simica ispreže mrkova, turi mu jednu rukovet sena, pa
za časak - dok vide ko je. No kad videše da je Simica - svoj čovek - nastaviše opet divaniti, ali