na kolena pred Hristom. On ni časa nije posumnjao da se takav lov ima pripisati Hristovom prisustvu u lađi a ne njegovom ( Simonovom ) trudu. Toliko je taj događaj potresao dušu Simonovu, da on više ne naziva Hrista učiteljem no Gospodom. Jer i ljudi
ekonomije i energetike Deljan Dobrev je izjavio da Evropska komisija treba da koordinira sporazum o Južnom toku. Po Simonovom mišljenju, to znači da neki na Južni tok pokušavaju da primene pravila Trećeg energetskog paketa, koji pretpostavlja
Djevo radujsja " Simonovom , gde se podvizavao na udivljenje svih ostalih monaha. Da bi sakrio svoju dobrodetelj, pravio se jurodom. Razgovarao
sve ono što je ugodno Hristu Gospodu, dok ne dospe u meru rasta punote Njegove . Simonovom domu, grešnica je došla i donela alavastar mira. Stavši kod nogu Gospoda, počela je da plače i da svojim suzama omiva
, nisam zaboravio, doći ću svakako, biću kod Vas posle šest časova, reče on Simonu, posle čega se rastadoše . Simonovom stanu, sav ustreptao od želje da najzad nekome izgovori svoju strašnu tajnu, i istovremeno razdiran strahom i zlim
nestao? Pavle kao da je počeo da se suprotstavlja nečemu što je upravo i on sam hteo da iznese, kao da je, tražeći grešku u Simonovom rasuđivanju, želeo da posumnja i u ono čemu je i sam bio svedok .
jedni "mrmljao je" uspeli su, uništili su Janka da bi ga opljačkali i da bi mu uzeli mesto ... gadovi i bednici ... " Simonovom smrću Pavle se našao u sličnoj situaciji kao i posle Jankovog nestanka: strašna, nepodnošljiva usamljenost udružena
guberniji. Od detinjstva pobožan i sklon monaštvu. U četrdesetoj godini svojoj postrižen za monaha u Moskovskom Simonovom manastiru, i tu prijateljski drugovao sa svetim Kirilom [ 7 ], a s vremena na vreme slušao pouke svetog Sergija
Jona, mitropolit moskovski. Rodom iz Kostromske gubernije. U dvanaestoj godini postane inok i kao takav dugo požive u Simonovom manastiru u Moskvi. U vreme mitropolita Fotija postane episkop rjazanski, a kada Fotije umre, Jonu izabraše za
, a koji se zatim nastavlja u dva čina; najpre u dijalogu između bludnice i "patikara ", da bi se završio u domu Simonovom scenom u kojoj bludnica izliva svoj jad pred Hristom, gde fariseji sumnjaju u Hrista, i gde, najzad, Hrist završava
one koji idu k Bogu. On dakle postriže Kozmu i dade mu ime Kiril, kao što prepodobni Stefan beše prednaznačio. U to vreme u Simonovom manastiru boravljaše neki monah, po imenu Mihail, koji kasnije postade episkop grada Smolenska. On provođaše divan
dostojan česti, bi, po Božjoj volji, izabran za arhijereja na prestolu Rostovske arhiepiskopije, a na njegovo mesto u Simonovom manastiru za arhimandrita svi silom uzvedoše prepodobnog Kirila i za starešinu postaviše, iako se on sa mnogo suza