, tačnije, u usmerenosti na singularnost i individualnost, na singularnu postpolitičku etiku postmodernizma? Dobili smo artikulaciju
imanentnost nikada ne može apsolutizovati. Suverenitet predstavlja singularnu logiku koja prevazilazi sve postojeće relacije, on je, posmatran iz
iz kojih se, tokom vremena, misli jedna za drugom raspliću. Kroz tu singularnu dinamiku izvora i uvira, prepleta, čvorova i raspleta ideja i misli,
na univerzalnu sukcesiju singularnu sukcesiju, tj. pravo doživotnog uživanja na polovini zaostavštine.
nasljeđivanje te on ne može biti osnov ni za univerzalnu niti za singularnu sukcesiju. Načelo paralelnog odnosa pozivanja na nasljeđe (načelo
legata (isporuke), a signualrni sukcesor je legatar. singularnu sukcesiju kada nužni dio ima obligacionopravnu prirodu, pri