svojom pobedom. Svetska kriza imperijalizma i kriza revolucionarnog vođstva svetskog proletarijata omogućile su sitnoburžoaskoj birokratiji da decenijama igra autonomnu političku ulogu i nametne se kao partner imperijalizmu u okviru svetske
priroda reformističke i staljinističke radničke birokratije i njihova uloga u radničkom pokretu u suštini je sitnoburžoaska - intermedijarna (posrednička). Njena socijalna pozicija između dve osnovne klase izlaže je pritiscima obeju i
(pre svega u Italiji i Francuskoj) nisu dovele ni do kakve pobede i razmaha kontrarevolucionarne reakcije. Uprkos sitnoburžoaskim birokratskim aparatima, taj revolucionarni uspon doveo je do osvajanja značajnih socijalnih i političkih tekovina
kolonijama takođe je tekovina tog revolucionarnog uspona tokom i posle drugog svetskog rata, a politička dominacija sitnoburžoaskih vođstava u tim nacionalnim revolucijama direktan je rezultat kontrarevolucionarne politike staljinističkog
svojom tekovinom i te nacionalne revolucije i brani ih od svih pretnji imperijalizma, uprkos njihovim reakcionarnim sitnoburžoaskim vođstvima.
reakcionarnim sitnoburžoaskim vođstvima. sitnoburžoaskom politikom klasne saradnje i pomirenja i ona stalno iznova ugrožava reakcionarni status quo uspostavljen nakon
socijalne i političke snage situirane između tih osnovnih društvenih klasa modernog društva. Kao i sve druge sitnoburžoaske snage, sitnoburžoaski staljinistički internacionalni aparat i njegovi derivati izloženi su stalnom dvostrukom
snage situirane između tih osnovnih društvenih klasa modernog društva. Kao i sve druge sitnoburžoaske snage, sitnoburžoaski staljinistički internacionalni aparat i njegovi derivati izloženi su stalnom dvostrukom pritisku pritisku
socijalne i političke nacionalne komponente nisu isčezle sa političke scene, nego su se transformisale u mnoštvo sitnoburžoaskih demokratskih tranzicionih klanova (partija) okupljenih oko obnovljenih represivnih aparata političkih policija
finansijskog kapitala današnji vladajući sloj u tranzicionim državama i dalje je samo kompradorska sitnoburžoaska mafija pod neposrednom kontrolom imperijalizma i izložena je i dalje enormnim dvostrukim pritiscima pritisku
ubistva Trockog. [ 2 ] Izraz takođe trockistički ovde koristim u onom ironičnom smislu u kome je Lenjin oportunističke sitnoburžoaske legalne marksiste podrugljivo nazivao takođe marksistima oni su se, između ostalog, pozivali i na Marksa, obilno i
, presudnijeg prevrata nego što je obaranje buržoazije, jer to je pobeda nad vlastitom začmalošću, raspuštenošću, sitnoburžoaskim egoizmom, nad tim navikama koje je prokleti kapitalizam ostavio u nasleđe radniku i seljaku. Kad ta pobeda bude
i potpunog ugušivanja svakog njenog otpora; drugo, povesti za sobom čitavu radnu i eksploatisanu masu, kao i sve sitnoburžoaske slojeve, na put nove privredne izgradnje, na put stvaranja nove društvene povezanosti, nove radne discipline, nove
tih pobeda može u krajnjoj liniji biti samo novi, viši način društvene proizvodnje, zamena kapitalističke i sitnoburžoaske proizvodnje krupnom socijalističkom proizvodnjom.
, itd.). Ti novi sitni proizvođači isto tako neminovno opet dospevaju u redove proletarijata. Potpuno je prirodno da sitnoburžoaski pogled na svet uvek iznova prodire u redove širokih radničkih partija. Potpuno je prirodno što tako mora da bude i što će