očupanog perja. " A svet je - ptica. Svet je ono lagano, vazdušasto, vatreno, ono što blista, sija, sjakti
je ulepšao dan, kliberila sam se sigurno 10 minuta... samo zamišljam bečku školu i Habsburgovce... Ne sjakti
ja sam tu negde... recituje kustosinja dobro savladan tekst. Idem sama, bez navođenja. U prvoj sobi sjakti
radnje, na trotoaru, dva dečaka nagaravljenih lica pridržavaju starijem čoveku aparat za zavarivanje. Sjakti
za ruke u nepregledno kolo i svojom aurom zasijalo na karti tužne i nesrećne Sorabije. Taj plamičak sjakti
za časak, u molitvi dugoj, sen mrtvog oca iz izbe će gledat, al ' o, Gospode, kakva je to izba koja sjakti
kako ulazi i izlazi onako crn u mene belu i obrijanu, modar, sav mokar, pa kad zabrza a ja uzmešam sve sjakti
prepoznao u dilemama koje razdiru dušu literarnog junaka, ili je osjetio nad svojim vratom oštricu mača što sjakti
su poklana srpska novorođenčad iznad jama od krvavih Papkara " - čuh glas odnekud. Potom ugledah kako sjakti