m. levator-a scapula-e pripaja se na transverzalnom produžetku C1. Kad smo identifikovali prednju ivicu levatora skapule moramo je ekartirati put nazad. Na taj način se ispod mišića ukazuje prednji ramus drugog cervikalnog nerva (C2).
nerva (C2) je debelo nervno stablo. Promer odgovara n. vagus-u. Prednji ramus C2 koji se pojavljuje ispod levatora skapule koristimo za orijentaciju. U tom nivou treba poprečno skalpelom zaseći m. levator scapulae i ispod njega m. splenius
pršljena C2. M. levator scapulae i m. splenius cervicis se presecaju na ovom nivou. Proksimalni deo levatora skapule se može ekcidirati sve do svog tetivnog pripoja na C1, da bi ekspozicija bila bolja.
i kranijalno, a fiksirana je posebnim držačem. Time je skapula dovedena u takav položaj da je razmak između vrha skapule i kičmenog stuba maksimalan. Ovaj region se, naime, planira za inciziju (Slika 24.14.).
), bez posebnog držača. Tako se postiže relaksacije periskapularnih mišića i maksimalno odmicanje donjeg pola skapule od predela incizije.
počinje na oko dva poprečna prsta ispod leve mamile, a kod žena u submamilarnoj brazdi. Ona dalje ide lučno prema vrhu skapule , koji mimoilazi ostavši za oko 4 cm ispod nje. Završava se između skapule i kičmenog stuba, gde je opet upravljena put
brazdi. Ona dalje ide lučno prema vrhu skapule, koji mimoilazi ostavši za oko 4 cm ispod nje. Završava se između skapule i kičmenog stuba, gde je opet upravljena put kranijalno. Potkožno tkivo, a nekad i mlečna žljezda blago se podminiraju
grudnog koša. Sada treba odrediti visinu interkostalnog prostora koji želimo da otvorimo. Paravertebralno, ispod skapule treba palpirati međurebarne prostore put kranijalno. Prvo rebro i njegov zglob sa kičmenim pršljenom se može
mišića i jačanjem sinergista mogu se ove očekivane komplikacije znatno umanjiti. skapule (unilateralno) ima za cilj da obuči pacijenta specifičnim koordiniranim vežbama koje će mu biti potrebne nakon
vežbama koje će mu biti potrebne nakon operacije radi ponovnog zadobijanja funkcije aduktora i depresora zahvaćene skapule (romboidi, srednja i donja vlakna trapeziusa, latissimus dorsi itd.). Ova vežba ujedno isteže m. pectoralis i na taj
u m 2 (10). Debljina kožnih nabora (DKN) je izmerena nad 4 tačke sa desne polovine tela (M. biceps, m. triceps, donji ugao skapule i spina iliaca anterior superior) kožnim kaliperom Lange-ovog tipa sa standardnim pritiskom od 10 g / mm 2. Procenat
snimka. Razmatranje mehanizma povrede (akceleracija / deceleracija), prateće povrede (fraktura prvog rebra ili skapule , unutrašnja luksacija klavikule), ponavljanje neadekvatnih snimaka i CT kad god postoji i najmanja sumnja na