na Solun oko 586, u vreme kad su na severu vraćane tvrđave pod vizantijsku vlast i kad su preduzimane ekspedicije protiv Sklavinija na drugoj obali Dunava. [ 8 ] Posle zbacivanja cara Mavrikija 602. i odlaska graničnih trupa u Carigrad sa upravo
] Sklavinija " neposredno nastavljao na Duklju i pružao u zaleđu jonske obale sve do Korintskog zaliva. Ukupan očuvani slovenski
ostaju samo tragovi. Sklavinija " održalo se oko dva stoleća, krunjeno i nagrizano s morske strane iz vizantijskih uporišta u obalskim gradovima, koji
državnim organizacijama, Južni Sloveni već u razdoblju od VI do IX veka postaju i sami istorijski subjekat. Sklavini " ce sa jednom drugom etničkom grupom, Antima, javljaju na severnim granicama Vizantije u doba careva Justina I [ 518 -
, na drugoj. Sredinom VI veka, u pohodu 550. godine, ispoljile su ce i prve težnje ka zadržavanju i naseljavanju: tada su Sklavini veoma dugo pljačkali po Dalmaciji. Po svedočanstvu vizantijskog istoričara Prokopija, to ce njihovo pljačkanje u
istoričara Prokopija, to ce njihovo pljačkanje u Iliriku razlikovalo od prethodnih pohoda po tome što su ce Sklavini " zadržali u tom pljačkanju veoma dugo "i što su" u punoj slobodi vršili pohode po romejskom carstvu ", i to ne "putem
Carstva, i u borbi s Gotima oko Salone gine 535. godine. Sklavini ni Anti. Stoga se oni varvari koje Komes Marcelin naziva Skitima, Getima, Getae Equites i sl., ne mogu izjednačiti sa
ovim borbama vidi se da su se sukobi odigravali uza samu levu obalu reke. Na osnovu toga može se zaključiti da su u to vreme Sklavini i Anti već bili poseli levu obalu Dunava u vlaškom šumsko-stepskom regionu. Ove Ante carska diplomatija je lako
od ušća do Đerdapa već u početku vladavine cara Justinijana bila zaposednuta sklavinskim naseljima, što ne znači da su Sklavini bili jedini stanovnici ovih oblasti. [ 3 ] U isto vreme, tu je živelo autohtono dačko romanizovano stanovništvo po
u stanovanju u istim naseljima ili na istim mestima gde je neposredno pre toga živelo autohtono stanovništvo. Sklavini i Anti poseli levu obalu Dunava, stvorene su mogućnosti za prelazak preko velike reke i pljačkanje podunavskih
i Teodore), Prokopije daje maha svojoj srdžbi. Otkako je Justinijan preuzeo vlast, tvrdi Prokopije, Huni (Bugari), Sklavini i Anti pustoše po čitavom Iliriku, od Jadrana do Carigrada, a naročito Trakiju, Heladu, područje Hersonesa, i to svake
, kod ušća Meste, i tom prilikom su pobijeni svi muški stanovnici, a žene i deca odvedeni u ropstvo. S robljem i plenom Sklavini su se preko Dunava vratili u svoja prebivališta. Zbog toga je car Justinijan naredio da se Topir opaše novim zidovima.
da se Topir opaše novim zidovima. Iste godine velike mase Sklavina prelaze Dunav i dopiru do Niša. Pojedini uhvaćeni Sklavini su tvrdili da su se Sklavini spremili da napadnu i osvoje Solun. Carske trupe pod komandom Germana odustale su, stoga,
. Iste godine velike mase Sklavina prelaze Dunav i dopiru do Niša. Pojedini uhvaćeni Sklavini su tvrdili da su se Sklavini spremili da napadnu i osvoje Solun. Carske trupe pod komandom Germana odustale su, stoga, da krenu na gotsko bojište u
. Carske trupe pod komandom Germana odustale su, stoga, da krenu na gotsko bojište u Italiji i zadržale se u Serdiki. Sklavini su, međutim, odustali od pohoda na Solun i preko "ilirskih planina" upali u Dalmaciju, dok je carska vojska,