slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sklavinije".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
ili administrativnim sistemima država pod čiju su vlast Sloveni pali. U literaturi se danas spori oko toga da li su " Sklavinije " samostalne državice ili samo teritorije naseljene Slovenima. Gubi se pri tome iz vida okolnost da tako potencirana
veku dok je ranije u senci Glavinice, koja je bila, po svoj prilici, glavno slovensko naselje u severnom delu epirske " Sklavinije ". To se može zaključiti po njenoj ulozi u crkvenoj geografiji, koja govori i o smenjivanju ta dva mesta, jep se u XV v. za
poslanike. U gustim šumama, šikarama i gudurama, na jezerima i rekama u Vlaškoj bile su organizovane slobodne " sklavinije " koje su u ovom pohodu Avari pokorili uz pomoć carske vojske pod komandom kvestora Jovana, ali, kako izgleda, ne u
na reci Erginiji, pritoci Marice. Godine 586. kagan organizuje slovenski napad na Solun sakupivši "svu neveru iz Sklavinije " koja mu se pokoravala. Iznenadni napad Sklavina na Solun 22. septembra zatekao je velik broj građana i vojnika van
na mir, koji je sklopljen u pomenutoj tvrđavi, a Carstvo je zadržalo pravo da njegova vojska prelazi Dunav i napada " sklavinije " u Vlaškoj niziji.
i drugim ranofeudalnim izvorima, ustvari Bosna. Franački anali spominju 838. kneza Ratimira, koji vlada na području Sklavinije , tj. Bosne. Prema nekim mišljenjima, sabor na Duvanjskom polju održan je vjerovatno krajem IX ili početkom X st., a u
naseljavaju se i učvršćuju u unutrašnjosti Vizantije. Terene koje su Sloveni pritisli vizantijski izvori nazivaju " Sklavinije ". Ovo su, po svoj prilici, počeci slovenskih kneževina.
scene, posle poraza kod Carigrada 626, Srbi su jedini ostali na ovim prostorima, koje vizantijski izvori imenuju kao Sklavinije . Za istorijsko-političku sudbinu Srba od značaja je podatak da su Protobugari - preci Bugara, nomadi i konjanici,
na početku X stoljeća. Porfirogenit, govoreći o bosanskom prostoru, determiniše ga još i ovim nazivima: "ostale sklavinije ", Morava, odnosno "nezavisna arhontija ". Ali, u drugoj polovini XI st. kad je pisan" Ljetopis zagorske sklavinije ",
sklavinije ", Morava, odnosno "nezavisna arhontija ". Ali, u drugoj polovini XI st. kad je pisan" Ljetopis zagorske sklavinije ", koji je sastavni dio cjeline poznate pod nazivom "Ljetopis popa Dukljanina ", bosansko ime se već bilo dosta
bilo poznato pod imenom Zagorje, dok nije preovladalo ime Bosna. Kada je preovladao naziv Bosna za područje bosanske sklavinije , naziv Zagorje je sveden na jednu pograničnu župu prema Raškoj. Kao što rekosmo, jedno kratko vrijeme područje Bosne
regije, pa i u predjelima naseljenim Srbima i Hrvatima, gdje se još nije bilo učvrstilo hrvatsko i srpsko ime. Dakle, sklavinije su bile oblasti koje su pripale Slavenima i koje su stvarno bile izvan domašaja bizantske vlasti, ali još nisu imale
organizaciju. sklavinije , u Bosni se održalo još duboko u srednji vijek. Do druge polovine IX st. Bizantu je pošlo za rukom ponovo zaposjesti
uglavnom nepoznata, jer nije ulazila u bizantsku političku sferu. I ona, očigledno, spada u Porfirogenitive "ostale sklavinije ".
Zahumlju, nisu uspjeli tim zemljama dati hrvatsko, odnosno srpsko ime. Postojale su - prema Porfirogenitu - i "ostale sklavinije ", gdje ratničke, srazmjerno malobrojne skupine Srba i Hrvata nisu uspjele nametnuti svoju vlast. Raspodjelu na