. Za kojima su ostajale ranjeničke postelje, gomile i gomile slame Draškić će, zatim, pukim slučajem dospeti u Skočivir , u ambulantu kneginje Nariškin, koja je, seća Draškić: Odmah pozvala svoga hirurga. A hirurg... odmah izjavio da
, i razorili jednu talijansku bolnicu i izranjavili dosta vojnika talijanskih i ruskih. 19.03.: Danas je opet stradao Skočivir od nemačkih aviona. Ubijen je i komandir francuske bolnice. Pre neki dan je jedan naš Farman tek što se podigao i poleteo
samo slomio nogu. Skočivir i Sakuljevo, te Žirodo i Markićević pohitaše da uzlete s eskadrilom na svom golubarniku. Srbi su tako nazivali već
borba biti velika ali da će ih, pri tome, gledati cela armija. 25 nemačkih letilica već je uveliko šestarilo iznad sela Skočivir . Bacali su bombe koje su pri udaru o zemlju sviktale, a potom se dizao gust dim i izbijali su požari. Te se Markićević i
, čiji su Memoari već pomenuti, Prestolonaslednikovo pismo sa dobrim željama za što skorijim ozdravljenjem, beše u Skočivir , nekako u to doba, doneo konjički poručnik Josif Protić, inače, Draškićev rođak. Datum pisma je: 11. septembar 1918. A
, a cilj je, pored penjanja na vrh Kajmakčalana, bilo raščišćavanje zapustelog srpskog vojničkog groblja u selu Skočivir , na četrdesetak kilometara od Bitolja.
države, sredi kako bi u narednim godinama moglo biti jedno od očuvanijih spomenika iz Prvog svetskog rata. Skočivir , koje podno planine Nidže i njenog najvećeg vrha Kajmakčalana leži uz Crnu reku, najveću pritoku Vardara, nekada je
vojnike neki od seljana oduže tako što će groblje makar čistiti, ne mogu: pritisla starost i nemoć. Uzgred, u tom Skočiviru se nalazi još jedno srpsko vojničko groblje iz Prvog svetskog rata - ono je u boljem stanju, ograđeno, ali će i njega
. Umrlih od rana, od gladi... Spomenici-podsetnici, teški, od kamena, koje su, po završetku Prvog svetskog rata, do Skočivira na taljigama vukli očevi, braća, šuraci iz Srbije..., da ih u ovom dalekom selu u koje će ko zna kada, i da li uopšte ponovo
ureže u pamćenje... Skočivir ... Dočekao nas je pas Lorimer, koji se ne zove tako... Brzo smo se smestili i san me je obhrvao istog trenutka... Ustala
" u Solunu imale za vreme Prvog svetskog rata rendgenske aparate. Na teritoriji Kraljevine Srbije u rejonu sela Skočivir bila je smeštena od sredine 1917. godine do septembra 1918. druga hirurška poljska bolnica pod komandom rezervnog
- te Skočivir , Vojničkog groblja u Bitolju, grad Bitolj i manastir Sv. Ahrangel Mihailo u Prilepu.Sve se odigravalo pod budnim
stanice Petalino evakuisani su ranjenici u prvo vreme preko Dunavskog zavojišta, koje je bilo u početku u selu Skočiviru a kasnije u Dobroveni. Evakuacija je vršena mazgama za nošenje ranjenika i nosilima. Prihvatnica je bila udaljena od
se evakuacija ranjenika i bolesnika sa pravca: Floka, Kočobej, Kajmakčalan, Ostrovo, prenese na pravac: Petalino, Skočivir , Dobroveni. Pošto je od načelnika Treće Armije dobiven raspored zavojišta Dunavske divizije sa izveštajem: da će 3.
sela Petalino, a 3. Drinsko zavojište sa Jurki Kulbeleri siđe u dolinu Crne Reke i postavi se na desnoj obali između sela Skočivira i utoke Strošnice u Crnu Reku. 2. Timočko zavojište naređenjem referenta saniteta LBr. 11.906 preseljeno je 10.