imali nebeski jezik, onda bismo tek mogli dostojno opisati sa svakom sladošću ona buduća dobra, jer su ona neuporedivo bolja i slavnija od svih
bogosluženje u duhu i istini, u miru Hristovom. Sa neizrecivom sladošću u izrazu, sa jasnoćom i strahom Božijim, sa istinskim poznanjem
Jezik i grlo Tvoje znali su samo za reči Božje i naslađivali se božanskom sladošću . Srce Tvoje bi čisto i neuprljano, gledajući i ljubeći Boga
liturgije pa sve do otpusta. A to ispuni srce blaženog Mateja tolikom sladošću i radosnim umilenjem, da on tri dana ne mogade ništa okusiti. - Jednom
; ti si u gladi i žeđi privremeni život provela, ali si se večnom sladošću nasitila; ti si bila milostiva prema ništima, i Bog je izlio na tebe
takav život postade mu neophodna potreba, te je ponekad, zanesen sladošću molitve i božanstvene radosti, zaboravljao da se iz usamljenosti
uspostavljaju i drugačiji odnos prema tvorevini oko njih, njenom sladošću pokušavaju da zamene izgubljenu sladost koju daje zajedništvo sa
su svojstvene tri egzistencijalne potrebe: potreba za zajedništvom ( sladošću , hranom, opštenjem), žeđ za lepotom i žeđ za znanjem. Sve tri te potrebe
, gde niko ne nalazi cilj za kojim je pošao. Kada se život ne natopi sladošću Vaskrsenja, on je za mnoge suviše tragičan i gorak. Plamteća želja za
ćemo drugome ići? Ti imaš reči večnoga života (Mt. 19, 27; Jn. 6, 68). Tom sladošću behu toliko zaslađene i gorke muke svetih Mučenika, da se oni nisu
služenje Bogu. Glavno u molitvi je prisnost srca Bogu, osvedočena sladošću Božijeg prisustva u duši. Dan ne počinji bez molitve i ne idi na spavanje
govoraše ženi, mnogi od nehrišćana koji tu stajahu biše tronuti sladošću njegovih reči, i poznaše istinu, i obratiše se Hristu. Skupiše se i
? Blaženi German odgovori: Ne, kćeri, ništa od toga što ti smatraš sladošću , mi ne nalazimo u pustinji. No mi ostavljamo gradove i svetsku sladost,
, pojavljeni se desnom rukom dotače jezika njegova, i blagoslovivši ga sladošću ispuni grlo njegovo. - Probudivši se, dečak Nikoga ne vide, samo oseti
bolestan ne mogu da idem, sveti Prvomučenik, dišući nekom božanskom sladošću , uze mene ništavnog na svoja ramena, rekavši mi: drži se obema rukama, i