mogla pomoći opaska, da u Meklenburgu, na negda slavenskoj zemlji Svantevidova bogoštovja, Wôdan
sam natrag gledao i dušom zadnji pozdrav našoj slavenskoj prestonici izaslao.
kada je imao da kaže svoj sud o Nenadovićevoj Slavenskoj vili, u kojoj se onako uzdižu Poljaci.
19. maja 1818: "G. Apend. [ ini ] ima vrućičinu u slavenskoj etimologiji (gotovnosloviju) i pri svem tom
plemena, u prvom redu Hrvati i Srbi. Po tome je u slavenskoj pradomovini, negdje iza Karpata, živjelo
od kuge, tomu ima njekoliko uzroka. U njihovoj slavenskoj ćudi ne treba tražiti uzroka, jer nas "istorija
se tko vraćao s obilnijem plijenom. Nasuprot u slavenskoj zemlji bilo je dosta što se moglo zaplijeniti.
govore o korijenima pučkih vjerovanja u slavenskoj mitologiji.
srcem ljubio sve Slavene kao što je on pjevao o slavenskoj slozi, a ipak kao Dubrovčanin znao da ne može da
tzv. Đilasova komisija. Hrvatima, kao drugoj slavenskoj skupini po brojnosti poslije Srba, jamčen je
a takođe se kaže da su bili vješti latinskoj i slavenskoj knjizi. Čini se da Aristodije i Matej deluju
je bio i Aristodije, vješt latinskoj i slavenskoj knjizi, za koga se smatra da je kasnije postao
i, konačno, pripadnost bunjevačke ikavštine slavenskoj grupi jezika.
je osuđivala što ne pišu više o Ljubinoj« Slavenskoj vili »i« Dojčinović Voinu ». Redovno je čitala«
zimskog solsticija - dan postaje opet dulji. U slavenskoj mitologiji spominje se stari i mladi bog.