i zreloj umetničkoj fazi, navodila su teoretičare na različite zaključke. Prema nekim autorima, ona slikareve izuzetne imaginacije, intuicije postmodernog ili naslućivanja umetnosti citata.
. Takva je, recimo, Galerija slika Sava Šumanović, memorijalna galerija, čiji je rad definisan darovnim ugovorom slikareve majke Perside Šumanović. S druge strane, autentičnost mesta na kojem se galerija nalazi, uz činjenicu da se sve događa
Perside Šumanović. S druge strane, autentičnost mesta na kojem se galerija nalazi, uz činjenicu da se sve događa u slikarevoj rodnoj varošici koja živi uz njegovo delo, otvara neslućene mogućnosti. Uostalom, na ulasku u Šid stoji tabla: Dobro
došli u grad Save Šumanovića. Uloga onog ko će povući završni potez prilikom poistovećivanja sremačke varošice i slikarevog dela, čineći ih tako nerazdruživim sinonimima, pripala je Vesni Burojević. Kako je sve počelo? Rano ujutro 28.
Sremskog fronta, bio je to pravi podvig. Uspela je, ipak, da ispuni svoju i sinovljevu želju. Deset godina nakon slikareve smrti, u renoviranoj porodičnoj kući otvorena je Galerija Sava Šumanović. Persida Šumanović poklonila je gradu Šidu
, u ovom slučaju umetnik, postali sinonimi. Ovo se ne dešava tako često. Naravno. Čak i bukvalno. Dovoljno je poći od slikareve biografije. Šumanovići su bili ugledna građanska porodica. Njihov status govori nam o tome da je jedan maleni Šid već
klečeći u molitvenom položaju. Beračice se mole. Mole za spasenje sveta, za spasenje naših duša. To je bila poslednja slikareva poruka s ovog sveta. Boja se na slici još nije osušila, a on je bio već mrtav.
Miki Puziću dok je na ramena stavljao harmoniku, a prsti su se kočili dok je svirao Kad umoran budem pao, jednu od slikarevih omiljenih melodija. Posle nje ništa nije mogao da progovori.
umetnika prevazilazi vojvođanske okvire. slikarevih jubileja, 85 godina života i šest i po decenija rada, gledajući slike salaša i vojvođanske ravnice, po kojima je
značenjem i višeslojnom simbolikom Is konske teme, odnosno grupisane figure u ravni realnog i irealnog, temelji su slikareve specifične ikonografije.
da ukrštanjem prikaza ambijenta Pariza i Šida i likovnih dela Save Šumanovića nastalih u ove dve sredine, predstavi slikarev dvojezični umetnički svet i upotpuni naša saznanja o njegovom delu, dok muzika iz filma, kompozitorke Aleksandre
u tekstu o slikaru štampanom u Letopisu Matice srpske. Deo ovih isečaka je sačuvan i pohranjen zajedno sa priznanjima u slikarevom Muzeju.
Matice srpske u Novom Sadu, Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, privatne kolekcije Vujičić iz Beograda i slikareve porodice. Iz Protićeve zaostavštine, ovom prilikom su prvi put prezentovani kolaži malih dimenzija iz 1957 godine
, Modiljanijem, Maks Žakobom i drugim umetnicima. Uticaji kubizma su vidljivi u ovoj ali i u kasnijim fazama slikarevog rada. Može se opravdano reći da je ovaj slikarski jezik Sava Šumanović doneo u Srbiju i da njegova dela ostaju
oblika, matematička preciznost, posvećene su naglašavanju apstrakcije kojoj dodatno doprinose boje prisutne na slikarevoj paleti. Čitav njegov opus čini se kao varijacija iste teme. No, dinamika ponavljanja, ipak je dinamika. Iako je,