da je Rusija sveta i ruski narod bogonosan. Ne sanja, kao Hercen, o ostvarenju zapadnih utopija u Rusiji, nego, kao slovenofili , o Rusiji koja će kazati svoju sopstvenu novu reč ne samo na zapadu, nego i čitavom čovečanstvu. Traži Boga i predlaže
. Postavljajući u novim uslovima, pred Prvi svetski rat, pitanje odnosa Evrope i slovenstva, kojom su se bavili još slovenofili , bliski Dostojevskom, Justin Popović je posredno otvarao i srpsko pitanje. Bilo je to pred sam početak Drugog
naša mlada pokoljenja. Govoreći o ozdravljenju od zapadnjačenja, koje je bilo obuzelo Rusiju u vreme Petra I, veliki slovenofili ukazuju da je Rusiji spasenje stiglo od vere koju nisu izneverili i naroda koji se nije sablaznio primerom više klase:
u redovima ruske bele emigracije posle boljševičke Oktobarske revolucije, mada su preteče evroazijstva bili ruski slovenofili Nikolaj Danilevski i Konstantin Leontjev koji su se u svojim idejama zalagali za samobitnost slovenske, a i svih
države po jedinstvenom kulturnom obrazcu, kako to čine današnji kreatori NSP-a. slovenofili bili delimično inspirisani i nemačkim romantičarima, ali slovenofilske ideje su karakteristične samo za Rusiju, za
ruska misao. Uticaj klasične zapadne filosofije, ne predstavlja osovinu slovenofilske ideologije, uostalom slovenofili uopšte i nisu klasični filosofi koji imaju svoje lične filosofske sisteme. Slovenofilski pokret je tipično ruska
pojava i javlja se kao reakcija ruske pravoslavne intelegencije na proces pozapadnjačenja koji je započeo Petar I. Slovenofili su kontinuitet ruske pravoslavno-nacionalne misli čiji je prvi teoretičar Sveti Josif Volocki (svetitelj iz
nacionalne Crkve i slovenizacije vizantijskog zakonodavstva (koje je kao takvo preneto i u Bugarsku i Rusiju). Slovenofili nisu težili tome da Rusija okupira druge delove čovečanstva i nametne im svoju veru i kulturu, što je bila (i ostala)
epidemija: gotovo su svi studenti obuzeti mislima o preuređenju države i mnogi imaju projekte raznoraznih ustava... Slovenofili se još dele prema plemenima (zajedno sa čisto političkom podelom na« umerene »i« neumerene ») na: Maloruse, Poljake i
, nego se bave samo proučavanjem starog patrijarhalnog poretka i istorijom slovenskih plemena. [ 28 ] Ukrajinski slovenofili otišli su predaleko: neki su čak počeli da tvrde da njihova kultura« zaslužuje podršku i širenje sama po sebi, a ne samo
je veću pretnju u rusifikaciji nego u« vesternizaciji »tradicionalnog, iskonsko nacionalnog života. Ukrajinski slovenofili su zato sve« rodno »- ukrajinsko predstavljali pre kao različito od ruskog, nego kao suprotno zapadnom. Rado su se
Može bit nemački, A možda i moskovski. Crkve i dvorovi I gospoda zadrigli. Ali nigde somovi. [ 31 ] slovenofili imali su mnogo više razloga da proklinju Petra Ι nego ruski slovenofili. Za Ruse on je bio čovek koji je srušio
. Ali nigde somovi. [ 31 ] slovenofili . Za Ruse on je bio čovek koji je srušio idealizovani način života stare Moskovije, poništio određene patrijarhalne
samosvojnost, njihovu prošlost i budućnost. Čisto kulturni konflikt zamenjen je ovde političkim. Ako su ruski slovenofili prebacivali Petru Prvom njegovo« modernizatorstvo », Ukrajinci su u svojoj netrpeljivosti otišli znatno dalje: on
otvoreno: car u Rusiji je despot, ali« on nije Sloven, nego Nemac », a i« članovi njegove vlade su Nemci ». Ruski slovenofili takođe su protestvovali protiv lošeg uticaja članova vlade Nemaca i uopšte stranaca, ali protiv cara i samodržavlja