. Pošteđena je samo drvena klupica. A ja čitam i smiješim se, usput nešto i zapišem. Staračke oči već
, u glavu isti ti. Ja ih samo gledam, gledam, smiješim se. Utoliko ti nastupi. Oni potrčaše svi u trk k
mislit da se smijem Kad plačem, i da plačem kad se smiješim . Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
i kada se budim; baka me tada gleda, ja joj se smiješim , kao da ničega nije bilo i ništa se strašno nije
da baku volim više od nje jer se, eto, baki ujutro smiješim . Bože, kako je moja mama mlada i kako samo nije