fenomenalno Jasno smo ih videli i opkružili par puta. Pri ponovnom sletanju prolazimo pored i slikamo manastira Pokrova Presvete Bogorodice u Lešju, u čijoj se blizini i nalazi aerodrom na koji se vraćamo . smračuje i mi smo sve više pesimistični da ćemo se vratiti avionom. Komentarisali smo da ovi iz meteo centra i nisu nešto stručni ali ko može da pronikne u prirodu i promisle Božije. Pesimistični smo ali nismo nervozni i napeti. Sad smo već sigurni da je sve ovo iskušenje jer opisujemo i veličamo jedan Bogougodan podvig. Olivera čita Psaltir, a Dušan drema. Već ga svi znaju i u hidrometereološkom i u kontrolama leta .
znao, i ja znam, da se Cvetajeva zagledala u Kiša i volela kako on ( Danijel Mali ) peva jednu katoličku božićnu pesmu. Danijel Mali ili Luiđi Fernani . Smračuje se: shvatiću kad se sretnemo uspeće / Nema ni života ni smrti već nešto treće, Novo. Jer: Gde ti jesi i stih jeste tu: / Sâm i jesi stih "
ali je procenila da su zaista tu zbog posla i polako ih pustila u kuću. Jedan se uputio u kupatilo, a drugi u kuhinjicu. Pitala je da li ona može da im bude od pomoći, no ljubazno su odbili. Ponudila ih je sokom. Činilo se da su se zadržali u stanu više od pola sata. Lupali su nekim tvrdim predmetima, odvrtali vodu, domunđavali se, a kad je osetila da se mimoilazeći po garsonjeri s njom sudaraju, izvinula se i izašla na terasu. Posmatrala je kako se jesenje nebo smračuje , a oblaci prete da će doneti onu dugu i dosadnu kišu. Nije je više zanimalo kako će komunalci rešiti njen problem, ali je želela da odu kako bi dovršila svoju salatu koja joj se tog dana prijela. Gospođice, gotovi smo. Da li je potrebno da vam nešto platim? Nasmešili su se. Ne, ništa. Ima ko nas plaća za to. Ispratila ih je do vrata i pomislila kako su to bili zgodni momci i kako bi u civilnim odelima, s kravatama i lepim košuljama mogli da slamaju srca .
stvari, zar taj put ne vodi dalje? Nalazimo se na kraju naših reči, koje već ovde postaju maglovite, buncave i neuračunljive. A ipak tek iza njihove granice počinje ono što je u tom proleću neobuhvaćeno i neiskazano. Misterija sumraka Tek iza naših reči, gde moć naše magije već ne doseže, šumi ta tamna, neobuhvatna stihija. Reč se tu razlaže na elemente i raspada, vraća u svoju etimologiju, ponovo ulazi u dubinu, u svoj tamni koren. Kako to u dubinu? Shvatamo to doslovno. Eto , smračuje se, naše reči se gube u nejasnim asocijacijama: Aheront, Podzemlje ... Osećate li kako se od tih reči smračuje, kako se osipa krtičnjakom, kako je zamirisalo dubinom, podrumom, grobom? Šta je to prolećni sumrak? Još jednom postavljamo to pitanje, taj strasni refren naših istraživanja, na koga nema odgovora .
neuračunljive. A ipak tek iza njihove granice počinje ono što je u tom proleću neobuhvaćeno i neiskazano. Misterija sumraka Tek iza naših reči, gde moć naše magije već ne doseže, šumi ta tamna, neobuhvatna stihija. Reč se tu razlaže na elemente i raspada, vraća u svoju etimologiju, ponovo ulazi u dubinu, u svoj tamni koren. Kako to u dubinu? Shvatamo to doslovno. Eto, smračuje se, naše reči se gube u nejasnim asocijacijama: Aheront, Podzemlje ... Osećate li kako se od tih reči smračuje , kako se osipa krtičnjakom, kako je zamirisalo dubinom, podrumom, grobom? Šta je to prolećni sumrak? Još jednom postavljamo to pitanje, taj strasni refren naših istraživanja, na koga nema odgovora .
da više nije interesantna, ona je rešila da nas obraduje i iza z vala je neku reakciju u samoj sebi i da podigne svoj sjaj za oko 100 - inak puta, pa je od 8. došla na 4 magnitudu i mogla se videti golim okom. U šali smo prokomentarisali da su to izazvali blicevi aparata koji je slikaju . smračuje . Nismo imali puno vremena pa smo otišli iznad grana Skoplja na planini Vodno. Imalio smo vreme da namestimo teleskop i da ga odokativno useverimo. Mesec je dosta smetao jer je osvetljavao nebo tako da kometu nismo mogli videti golim okom ali se teleskopm veoma lepo videlo svetlije okolina jezgra sa komom uokolo. Od repa skoro ni traga .
izmenjen je - "oružanom revolucijom ", kako se to dugo govorilo - privredni i politIčki poredak, a i u ovom građanskom ratu se oružanom silom menja oblik društva i države, čak se sama zajednička država - Jugoslavija - razara, brutalnije nego u minulom ratu . smračuje um. Biće potrebno mnogo pameti i truda da se objasni šta nam se to iznova dešava. Za ovu priliku ponudio bih kritičkom ispitivanju tri podsticaja rasplamsavanju građanskog rata - staljinizam, nacionalizam i revanšizam - koji su na različite načine vodili k istom rezultatu: sprečavanju sublimacije razornih socijalnih energija i onemogućavanju katarze, što zajedno blokira pristup stvaranju demokratskog poretka i političkom rešavanju sporova i sukoba .
svoje zapretene vizuelne i estetske vrednosti. Međutim, u bugarštici "Popijevka Radića Vukovjevića" mimetički sloj iste ove slike zadobija u tkanju zgusnute vizuelnosti i napregnute emocionalnosti molbe-tuženja vrednost poetskog simbola. Junaka u gori zelenoj stignu gonioci, on pada na crnu zemlju, i moli da mu ne dižu belu mahramu da mu ne bi belo lice nagrdile ptice. Boje su stožerne reči ove pesme, i podcrtavaju kob koja se neumitno steže oko junaka. Predeo se naglo smračuje padom s konja licem na zemlju, gde počinje carstvo mraka i u doslovnom i u simboličnom smislu [ 3 ], piše Hatidža Krnjević .
Bajšanski, ugled, imovina, karakter, navike i sve me to istovremeno privlačilo. Tačno je da jedno biće može izmeniti svet. Ono blago sunce izggledalo je nemilosrdno lepo, vazduh, u kome je lebdeo neki miris, čije poreklo nisam ni pokušavao da odgonetnem, kao da me je trovao, pa sam malaksavao. Onaj duboki mir bioj je zloslutan. Činilo mi se da je Ruža mogla sve preobraziti jednim osmehom, jednom rečju. Ali ona se osmehivala Bajšanskom. Primetio sam: gleda ga netremice ; smračuje se ili razvedrava kao njegovo ogledalo. A njegove oči su obrubljene dugim crnim trepavicama, nabijen je tustom snagom, možda ona misli kako su mu bedra glatka, i sjajna, i čvrsta, ne opire se kad je i pred drugima kao u šali obgrli i stegne, nego se privija i premire. Ne mogu izdržati jedno bez drugog, moraju se viđati što češće, inače su izgubljeni. A onda ne mogu odvojiti poglede, jer bi bili tužni. Kad se već vide, ne mogu zadržati tela da se ne dodirnu .