zaradova se, jer se oseti sasvim slobodan. Otada on je, ne samo noću, nego i danju mogao dolaziti kući i sa Sofkom
sasvim privi uza Sofku. I držeći je za ruku, ne kao svekrva, starija od nje, nego kao sestra, nikako Sofku
Jugoslavije. Ugledne zvanice pozdravili su i državni sekretar za sport Predrag Peruničić i predsednik SOFK
mucitelj. Okrecuci ljubav u mrznju, on svoj nezni odnos pretvara u sadizam prema Sofki. U njegovim ocima Sofka
masan zadah, pun zagušljivosti, teškoće, ali nekako sladak, razdražljiv. A opet celog dana ne može Sofka
nje, Sofke, nego radi matere, počeo se kao raznežavati, i poneki put prilaziti k njima. Sam je počeo Sofku
zabeliše joj se rukavi košulje od uzdignutih ruku i samo se ču kako jeknu: - Nemojte me, bre, ljudi I Sofka
da je vidi. Ujutru njega već nije bilo. Ko zna u koje doba noći, u zoru, otišao opet natrag. Ali što Sofku
ta njegova neobična nežnost, počeše da bune, da je trzaju. Ispuniše je svu strahom i trepetom. Ali Sofka
. Ti već znaš to. Radiš sa vinom. A za zatvor na podrumu znaš kako je već siguran - A već za to... I Sofka