slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sričem".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
: u kocki kreveta, jastuku na uvo (zaprepašćen nesposobnošću da se, opet, probudim - samom sebi da se dodvorim) počeh da sričem one iste, dvosložne reči (iz Sna - 1). Tako napipam, dotle prokockane, ključeve (u kritičnoj situaciji, sricanjem
žalili novca da me upristoje za buduće izučavanje nauke. Ponosna mati je pred pedagogom zadovoljno posmatrala kako sričem slova i čitam ćirilicu i latinicu, brojim i crtam. Nikad neću zaboraviti karticu sa brojem 1. koju sam dobio kao
za još neka dela srpskih pisaca. Sričem je u brojanice u koštanoj ćeliji.
, svoju Nestvarnost, svoju beskrajnu uspomenu; Tvoja praznina svet i zvezde krenu U čudno poimanje tvog duha u Broju. Sričem fosil tvoga imena u suši Vere i lažnog rasta lažnoj duši, Jer i da te nema, praznina u kojoj Zamišljasmo te, ipak, nikad ne
, meni je on možda bio još odvratniji nego vama, ali ja ne mogu da dirigujem tako velikim ansamblom, pa ja note, ljudi, sričem , i to samo ono što je napisano za frulu, što gotovo da znam i napamet, ne mogu da čitam vertikalno toliko znakova, ne mogu
deca u odeljenju čitaju brže od mene i bez greške. A ja, verovala sam, nikada neću moći da pročitam celu knjigu jer jedva sričem dvosložne reči. Matematika mi se činila mnogo lakšom. A i ostali predmeti (osim muzičkog jer sam antisluhista a
, kome je pomrla čitava porodica, Jovan Jovanović Zmaj, koga su od milja svi zvali Čika Jova Zmaj. Kada sam i sam počeo da sričem slova, čitao sam pesme Duška Radovića, Dragana Lukića, Dobrice Erića, Rajka Petrova Noga, Ljubivoja Ršumovića...
ispisuje tvoje ime koje nikada nisam saznala i ne uspevam da ga razaznam usled svih drugih nebeskih rukopisa, sričem slova tvojih tragova po pesku svih mora sveta, ali ih ne razumem, jer si ti samo iskonsko dobro u dušama svih.I ne smem
, Al nikako da joj se setim početne strofe, Niti zadnjeg rimovanog stiha. Tu je negde u meni, ali nikako da je dokučim, Sričem je, ponavljam u mislima, Odslikavam u podsvesti i snovima, Ali nikako da je uobličim. Nikako da je naglas izgovorim.
mu nije bilo pravo ime nego je bio dadaista pa...), bolnaja. Nema Ima samo onog što ti ne treba, a to je met, da dobro rosa; sričem : rosa, a ti si-ja sam postao debeli alkos na pitaj koliko vopija i kutiju, lapo, ma kutiju bar flokija na dan, elem
i svoju decu. sričem i pored toga što sam tečno čitala (da se ostala deca ne bi osećala ugroženo), pa nije ni čudo što sam se zdravo pitala zašto
što su sve moje rečenice zavisne i nemam pravo na učešće u svojoj sudbini. Sričem tuđe misli sa pesnicom u ustima. Zato tako snažno ćutim. I moje je ćutanje tako krasnorečivo, jer kamenje i zlatni idoli
televiziji vidim male kosooke majke pored svojih mrtvih malih muževa. Sajgon i Hanoj imena su prvih komedija u životu. Sričem ta slova i smijem se ko lud; ti ljudi ne izgledaju kao mi, pa ne vjerujem da ih nešto boli ili da su stvarno tužni. Riječi