ukupnu količinu ugljen dioksida i drugih stakleničkih gasova koju proizvodi osoba, organizacija,
skupovi, traže se načini da se ograniči emisija stakleničkih plinova i smanji destruktivan ljudski utjecaj
i time pomoći Zemlji da se oporavi od štetnih stakleničkih plinova.
1997. godine namijenjen je smanjenju emisija stakleničkih plinova te smanjenju trenda rasta temperature
energije. Kao takve emitiraju najveći udio stakleničkih plinova u atmosferu. Imamo rješenje, i odmah je
u 21. veku, kao rezultat ljudske emisije stakleničkih gasova, prevashodno CO2. Krajem 1990 - ih, IPCC
na činjenicu da lobiranje za smanjenje emisije stakleničkih gasova nema nikakve veze sa naukom, niti sa
veka posledica čovekove aktivnosti na emisiji stakleničkih gasova. Kako je IPCC došao do ovakve atribucije
isključivo uticajem povećanih koncentracija stakleničkih gasova. U studijama koje pokrivaju i period od
znamo jeste to da je koncentracija glavnih stakleničkih gasova porasla za oko 25 % u XX veku. Sve ostalo je
, eksponencijalnom porastu koncentracija stakleničkih gasova. Atributivna studija IPCC tvrdi da je to
, i time doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova i sigurnosti dobave, stvara nužne
samo ako pridonose znatnom smanjenju emisije stakleničkih plinova... te ako nisu proizvedena od žitarica
od žitarica znatno smanjuju emisije stakleničkih plinova u odnosu na konvencionalna goriva.
. Situacija se pogoršava - emisije stakleničkih gasova rastu, a kapacitet prirode da absorbuje