svojoj kući onda lisica pristane za njim poizdaleka da vidi kakva je ta njegova kuća, za kojom on toliko čezne i ne će da ostane kod nje u lijepoj pećini na konaku. Došavši jež do jedne klade, uvuče se pod nju u bukovo lišće, pa se protegne koliko je dug, i odrezavši reče: Moja kuća moja sloboda. Govore se i varijante: Moja kućica moja slobodica ., 179, Svoja kućica svoja voljica; Svoja kućica svoja slobodičica ., 255; osećanje vlasništva, gospodarstva u svom domu; domaćinska , starešinska odgovornost: Svak je svoga doma vladika; Svaki ( je ) domaćin domu vladika ., 252; Teško kući đe nije gospara, / A baštini đe nije pudara U Dubrovniku ., 280; Teško kući na mladoj starješini, 280; Svuda je proći, al je kući doći; Svagđe je dobro, a kod kuće najbolje ., 256; vrednost kuće se meri ljudima koji u njoj žive: Teško kući bez čoeka a ognjištu bez hreba U Boci ., 280.
krijumčarenja i narkomanije imaju i mnogo veće razumevanje neposrednih rukovodilaca i načelnika, a kao ilustraciju za to naš sagovornik navodi primer kada su, pri poteri, brzinom od 150 kilometara, udarili službenim vozilom u autobus. Posle udara i okretanja nastavili su poteru, stigli gonjenog i uhvatili ga sa najvećom na ovoj teritoriji ikada zaplenjenom količinom droge. Nekada bi zbog sudara bili razapeti, a sada su za obavljeni zadatak dobili pohvale. Ni druga , starešinska strana, ne ostaje dužna za komplimente na račun rada Linije za suzbijanje krijumčarenja i narkotika. Sem novčanih stimulacija, ne izostaju ni usmena priznanja. Nalenik kragujevačkog SUP-a Ivan Đorović kaže da je reč o ljudima koji rade danonoćno. To se i vidi .
polovine decembra 1805. Kad Karađorđe oseti da se tim novim zakonom teži na to da se vlast uzme od njega i preda Savetu, iziđe napolje, opkoli skupštinu svojim oružanim momcima i tako prekine svaki razgovor o tome, pokazavši da ne dopušta da mu se neograničeno vrhovno starešinstvo smanjuje. Pri svem tom Savet je produžio kako svoj dotadašnji rad, tako i svoje napredovanje i, pri svoj prostoti običaja i načina, obrazovao se samim tokom vremena kao zemaljska vlada i vrhovna starešinska vlast u zemlji posle Karađorđa. Neodoljiva prirodna potreba upravljanja zemljom i vršenja vlasti stvorili su kako vlast Karađorđevu, tako i vlast Saveta onakve kakve su bile. Oni koji su i dalje radili da Karađorđa kakogod ograniče i da mu vlast suze uzdali su se još u Ruse, pošto je njihov autoritet bio najveći u Srbiji. Protivnici Karađorđa i vrhovne mu i središnje vlasti starali su se svima mogućim načinima, pa i intrigama, koje nisu ostale bez štete za opštu stvar, da Ruse
, čekaju naporni treninzi, jer se pripremaju za nastup na Svetskom prvenstvu koje se u septembru održava u Moskvi. Juniorke - Tamara Savić, drugoplasirana i Tamara Gavrilović, trećeplasirana sa proteklog Prvenstva Srbije, a njih dve, zajedno sa Ivanom Stevanović su osvojile ekipno Prvenstvo Srbije. Kadetkinja - Sofija Vukićević, aktuelna šampionka Srbije Starešinska , prvakinja Bugarske u kadetskoj kategoriji i seniorka, Silvija Koičeva kojoj je ovo prva sezona individualnih nastupa, jer je do skoro bila članica grupne vežbe .
toga što su se ovi motivi o srodstvu pojedinih plemena očigledno kretali. I to baš onako kako su se nekada kretale ( katunske ) stočarske zajednice stanovništva. Zanimljivo je da se u ovim predanjima neke pojedinosti i ponavljaju. To je na primer nečije dugo lutanje ( kretanje ), ili bežanje; zatim nailazak od kuda udovice koja beži sa detetom; polubraća, hromost pojedinaca. U ovim i ovakvim motivima svakako ima opštih i starih elemenata . starešinska zvanja ( katunari, čelnici, kneževi ) bila u pojedinim porodicama nasledna. Katun kao organizacija imao je u sebi rodovske ( srodničke ) povezanosti, a prema drugima bio je organizovan i na odgovarajući vojnički način. Zato, kada jedan katun, koji ima i svoga starešinu, brojno naraste, taj katun se, sasvim prirodno, deli na dva ili tri nova katuna. Jasno je da će braća ili sinovi dotadašnjeg katunskog starešine, po pravu nasleđa, postati, odnosno ostati starešine i
razloga na to počeli da deluju i uticaji spoljašnjih čini la ca, prema kojima su se starešine različito opredeljivale . starešinska opozicija u svome sa stavu sve više u slož nj avala, iako je u osnov i negovala separatizam nastoje ći da se osamostali i što više suz bije Karađorđevu vlast. Najopasniji deo starešinske opozicije nije bila više nahijska opozicija. Iako je pre živela pojavu novog, jačeg vojnostare šinskog sloja, u očekivanju razreše nja dahijskog pitanja, sa nadom da će se vratiti na Mustafpašino vreme, nahijska opozicija je ostala bez svo jih nekadašnjih izvora bogaćenja, a nemajući za
se vratiti na Mustafpašino vreme, nahijska opozicija je ostala bez svo jih nekadašnjih izvora bogaćenja, a nemajući za pljačku turske imovine dovoljno prilika, posegla je za samo voljnim nametanjem tereta narodu ( ku luk i drugi oblici feudalne eksplo at a cije ). Karađorđe se na prvi glas nezadovoljstva narodnog suprotstavio kuluku i drugim opterećenjima feu dalnog tipa, kojim su starešine na stojale da od naroda što više izvuku, i u tome je delimično i uspevao. Opa snija starešinska grupa od nahijskih starešina bila je ona koja je, izrasta jući zajedno sa Karađorđevom grupom, ojačala u borbi protiv Karađorđeve grupe i njihovih centralističkih na stojanja i mera. Vrhunac nesloge i udara na tako neophodno jedinstvo Srbije bilo je jačanje tendencija da se Karađorđe ograniči, ponikl ih u okviru same centralne vlasti. U sklopu ova k o razjedinjenih politi čkih snaga morala su se tražiti ustavna rešenja i podizati na nivo opšte obavezujućih pravila .
podrške starešinskih grupa Kara đorđu odnosno Praviteljstvujuš č em sovjetu, bilo suprotstavljajući ih, bilo uklapajući ih u novooformljenu hijerarhiju vlasti. Faktička premoć pojedinih starešina i dalje će odlu čivati najvažnije pitanje, najčešće zavisno od uslova ratovanja ( stalno treba imati u vidu da se pitanje vla sti, pa u vezi sa tim i pokušaji fak tičkog rešavanja ustavnog pitanja, re šavaju u ratnim uslovima ), ali sada je u određenoj novonastaloj formi starešinska borba protiv Karađorđe ve centralizacije i Karađorđev atak na nahijski separatizam i starešin sku opoziciju u samoj centralnoj vla sti, dobila lik preko odnosa Kara đorđa i Sovjeta. U uslovima kada pi tanje uređenja i funkcija Sovjeta vi še puta oživljava ili se kao takvo nameće, otpočele su iznova "oštre borbe oko toga čije će on oružje biti: starešina protiv Karađorđeve vrho vne vlasti, Karađorđeve centralne vlasti protiv samovolje starešina, ili pak telo koje će
na novo s obe strane ". [ 7 ] Kara đorđe je januara 1811. godine odlučno pristupio oštrijim merama na učvr šćenju svoje vlasti, dve godine posle ustavnih akata kojima je postigao sta rešinsko dogovaranje, a sukobi se uprkos tome pojačali, otežavajući i samo ratovanje, naterali su ga da iza đe sa spremljenim odlukama i zahte vom da se tako pripremljene odluke prihvate i poštuju, najavljujući svo ju rešenost da će najstrožije kažnja vati starešine koje ih se ne bi pri državale . Starešinska skupština održa na januara 1811. godine u Beogradu. Najpre je Karađorđe u dužem izlaga nju ( besedi ) govorio o povodima za mere koje namerava da sprovede. ( Prilog 2. Karađorđe Starešinama 1811. godine )
epitrahilj, omofor preko ramena i preko omofora još jedan epitrahilj. Ja stojim pred Njim i On kaže: Gde god si bio postavljen za starešinu, dosadio si molbama da te razreše. To ne smeš više činiti. Znaj da svako zadato poslušanje treba da se obavi sa puno ljubavi, revnosno i predano, ne obraćajući pažnju na zavist i zlobu koja kruži i napada. Onda me triput prekrstio od glave do pete, uzeo epitrahilj i stavio ga na mene: To je krst koji mora da se nosi . starešinska dužnost teška jer sam morao da svoje misli vežem za brige o materijalnim stvarima, o bratiji, ljudima Tu sam uvek gubio onu besplatnu blagodat koju sam zadobio kao iskušenik. To je stvaralo nove probleme u mom duhovnom životu i narušavalo moje telesno zdravlje. Pluća su mi ozdravila ali se pojavila nova bolest, živci su mi popustili. Mnogo mi je trebalo vremena dok se nisam izvežbavao da se opustim. Lekari su mi davali antidepresivne lekove, ali oni nisu ništa pomagali .
lekove, ali oni nisu ništa pomagali. Savetovali su mi da se opustim, da budem sam sebi lekar. I Gospod je pogledao na moju nevolju, poslao mi Svoju silu i ja sam uspevao sve više da se opuštam. Ali danas kada previše dozvolim materijalnim i drugim životnim brigama da ovladaju, teško dolazim do opuštenosti, do potpune predanosti volji Božijoj, i tu nastaje izvor mojih problema sa živcima, izvor moje napetosti i nervoze. Da nisam kao iskušenik zadobio besplatnu blagodat , starešinska dužnost mi ne bi bila toliko teška. Kada me okuju ovosvetski problemi, gubim mir, nervoza i nemir se useljuju u mene. Postajem napet i nervozan .