sluha Ali pre svega zbog svog tog melanholičnog revolta, prisutnog u pesmi, koji inače prožima čitav grunge. Stejli je bio u prilično lošem stanju, ali su uspeli da izguraju ovaj, po meni odličan koncert. Za razliku od Nirvaninog akustičarskog albuma, sve pesme su autorsko delo
(2009) pritisnuo Kantrelova leđa nije slomio kičmu ponovo okupljenog benda, za koji su mnogi mislili da nema smisla da postoji posle smrti originalnog pevača Lejna Stejlija . Black je velikoj meri bio probni balon koji je nakon četrnaest godina diskografske pauze trebalo da grupi pruži odgovore na dva bitna pitanja: da li još uvek ima
je preko potrebno rasterećenje, pa su radu na nasledniku The Devil Put Dinosaurs Here AIC pristupili opuštenije, spremni i da stvari malo poguraju u pravcima koji se Stejliju verovatno ne bi dopali. Tako već pomenutu Voices otvaraju rif odsviran na akustičnoj gitari i Duvalov lenji, mamurni glas, da bi pesma u refrenu (u kojem se pevaču
sa zidova. Sve što im je bilo potrebno da bi došli do tog otkrovenja je talenat i jedan dobar šot pravo u gan. Dnevno. Dotični momci su se zvali Džeri Kantrel i Lejn Stejli a prvi se još uvek zove, dok se drugi nije odazivao na telefonske pozive i kucanja na vrata, pa su ga našli naduvenog na gajbi dve nedelje posle overe. No, sve to je došlo