da što više odloži rastanak moji nije mio . strijepnje , put na kojem se njena djeca nisu izgubila, put kojem su se veselili vraćati svojoj staroj Miri, a mi unučad svojoj babi Miri, namazanoj šnjiti marmelade, masti sa crvenom paprikom ili pak šećerom .

ni da mu Jagoda ne bi mogla mnogo pomoći. I sama je bila otrgnuta od divljine kamo joj je i bilo mjesto. Neki strah uvlačio mu se pod debelo krzno otporno na hladnoću, ali neprijatna jeza činila ga je ranjivim. Oprezno je koračao stalno se obazirući oko sebe. Strijepio je od svakog šuma. Činilo mu se da će se svakog trena okrenuti i dati u bezglavi bijeg, ali neka nevidljiva ruka kao da ga je vukla u svijet koji bi svakako trebao biti njegov. Svaki njegov korak bio je bolan, pun strijepnje , ali sa svakim korakom budila se želja za slijedećim. Unutrašnja borba lomila je meče. Svaki korak budio je sve veći strah, a strah je budio sve veću želju. Šuma je postajala upadljivo gušća i mračnija. Nedugo nakon toga izbi na jedan mali proplanak omeđem nekakvim gustišem, visokom i polomljenom bujadi. Nekoliko žbunova privuče mu pažnju. Oprezno je prilazio žbunju na kojem se nalazilo nešto što je privlačilo njegovu pažnju .

. Međutim, datum koji je odgovarao jednom, zbog važnih obaveza koje su imali u svojim zemljama, nije odgovarao drugom. Jedva nekako je isplanirano da se sastanak održi u već pomenuto vrijeme . strijepnje i dokle god ovaj strah i strijepnja dominiraju svijetom, ne može se uspostaviti čvrsta osnova za mir. U slijedećem stavu se naglašava: Mir se ne može postići podjelom ( u moćne blokove ) već težnjom ka kolektivnoj bezbjednosti u svjetskim razmjerama ...

jednom, zbog važnih obaveza koje su imali u svojim zemljama, nije odgovarao drugom. Jedva nekako je isplanirano da se sastanak održi u već pomenuto vrijeme . strijepnja dominiraju svijetom, ne može se uspostaviti čvrsta osnova za mir. U slijedećem stavu se naglašava: Mir se ne može postići podjelom ( u moćne blokove ) već težnjom ka kolektivnoj bezbjednosti u svjetskim razmjerama ...

znače naše dvije curice. Bojim se i da ovo uopšte ne liči na jedno pismo. Ali u jedno budi sigurna Volim te, Volim te toliko koliko nebi stalo u sva pisma našeg malog grada . strijepnje , nadanja, želja, boli je prenio u svojoj torbi. Zašto mu život nije uzvratio makar promilom jednostavne starosti. Naočale su i dalje bile iste, ali u očima nisam mogao pronaći ni jednu poruku, ni jedno pismo, zaboravljeno, izgubljeno ili bez adrese. Bio je sam .

savijaju. Ni kad prose, uprkos bogatoj pijačnoj ponudi, od koje nema haira, prevareni narod, što očima ne vjeruje. Pred brdima zelenokorih bostana, koje su na septembarskoj omorini prozviždale. Jasno se čuje: Lubenice zvižde, iz svoje utrobe. Po mnogo čemu nalik na naš simit nasušni, neposredno uoči vađenja iz pekarske utrobe. Kao nekad, kad se natovare puna kola korita, karlica i čabrica. Posloženo drvodeljstvo za prodaju ili trampu za žito . strijepnja i najmanja distanca od parazita. Ako je stvarno i naručeno buđenje iz krize, blizu našeg praga, onda više, po Sandžaku, svitac neće da žnje ječam. Jer, kao što je poturica gori od Turčina, tako ni svi Apaci nisu Indijanci. Također, male su šanse da se vučom za nos privuče pažnja, ojađenih lidera, koji u crno zaviše tromeđu. U njihovoj nadležnosti, ubuduće, sasvim sigurno, neće biti naše beskrajno propadanje. U tom slučaju, po ko zna koji put, prevarenom narodu ostaje rado

, prijeti dranje, ali je današnji Sandžak i dalje u pat poziciji. Neizvjesno stanje ne garantuje remi, čak ni zagovornicima teze po kojima je puzeći stav najstabilnija poza. U oklevetanoj Srbiji, čiji izdisaj još ne počinje minutom ćutanja, bez obzira što se u Polimlju treći milenijum gazi kao sezonski potok. Prema vjetru i jedrima, pretresaju nepravdu, do najsitnijih crijeva, koja pamte bolje dane, dok je nametnuti zaborav, izgleda, došao po svoje. Da nadu pretvori u strijepnju , da inatom relaksira zazor, a zgodne muhabete potiskuje iza zatvorenih vrata .

borca, bijaše donio u podlisku od 30. decembra 1887 jednu prigodnu tugovanku u vezanom slogu. Mladi pjesnik, pokojnikov školski drug, ( 12 ) spominjaše u njoj ideale svog umrlog pobratima, bolju budućnost roda svoga i slobodu. Pjesma, sama po sebi, bješe sasvim nevina i u izrazima umjerena, ali je slaviti mrtva Luketića čiji se spisi tijeh dana proganjahu zbog velikog izdajstva značilo igrati se s vatrom. Otuda ona prijetnja ličnoj slobodi urednikovoj i ona Savina noćna strijepnja , koja se Bogu hvala izvrže u lakrdiju. Ali sve je dobro što se dobro svrši rekao je veliki Šekspir .

kao malo koji. Držali ga za najumnijeg Bošnjaka od Emin aginog hana do Čerkez mahale. Ušao u fine godine. Ljudi ga zvali da miri zavađene komšije i zakrvljene seljake. Pratili ga i pitali, kako se i prate ljudi iz velikih kuća. Poštovali ga koliko zbog rahmetli oca, još više što je znao mudro zboriti. I posavjetuje kad treba. Ali, od sinoć je efendija sa sobom u zavadi. Misli mu bježe, a glava muti kao Raška u rano proljeće. Kao od nabujale rijeke valjaju se po glavi teške strijepnje i strahovi, pa se više ne razaznaje san od jave. Sebi savjeta ne umije dati, a nema ga od koga tražiti. Svu noć je pritiskao slijepe oči i klanjao tražeći od Uzvišenog Boga da mu misli pročisti. Učio ajete iz Ćitaba i molio Boga za milost. Molio Gospodara, ali je znao da je vakat kad milosti nema .