zajedništvo s njom. Njemački teolog J. B. Metz kao jednu od perspektiva crkvenog razvoja ističe compassio Isusovu suosjećajnost . Jer, veli on, Isus nije svoj pogled prvo usmjeravao na grijeh drugoga, nego na patnju drugoga.

, po uzoru na papu Benedikta, Crkva doista postaje onakvom kakvom je Isus zamišlja: sol zemlje i svjetlost svijeta. Suosjećajnost je Crkva pozvana živjeti ne samo za žrtve kleričke pedofilije. Svaka žrtva, bez obzira na identitet počinitelja, nosi

klerik koji je na ovaj način nanio zlo djetetu, nanio ga je i svojoj Crkvi i svom osobnom identitetu. Stoga je potrebna suosjećajnost koja moli i podržava odmjeravanje kazne, pokoru i obraćenje onih koji su nedjela počinili. U mjeri u kojoj narod Božji

apatiju (J. B. Metz) i stoga vodi kampanju u kojoj na prvom mjestu nisu žrtve (), kao lijek bi dobro došla ovakva suosjećajnost . Njome bi Crkva ne samo ostala na tragu one Kantove da čovjek nikada ne smije postati sredstvo nečijeg djelovanja nego