. svetiteljstva nacionalnih junaka, poput Svetog Save ili svetog kneza Lazara, doprineli su stvaranju određene nacionalne crte pravoslavne vere kod Srba .
ne bi bilo u skladu sa jednom za svagda datim zakonima jestestva i pravilima zdravog razuma. Tu je ključ za razumevanje njegovog odricanja mogućnosti čuda, poricanje monaštva , svetiteljstva , posta. Jer sve to pretpostavlja i zahteva blagodatnu pobedu "jestestva čina" i prevazilaženje granica prirode i kreće se izvan "pravila" jestestvenog uma i razuma. Čudo Crkve
Crkve Pravoslavne, koji su sledujući reči Hristovoj ostavili sve da bi zadobili neprolazno Carstvo Nebesko. Otuda slobodno možemo reći da je istorija Svete Gore istorija svetiteljstva , jer su mnogobrojni svetogorski oci svojim podvizima, molitvama, hiljadama i hiljadama metanija, preobražavajući sebe preobrazili i ovo sveto mesto, tako da se ono sa pravom
bdenija otpočela je proslavu ovog velikog svetitelja . svetiteljstva . Pravi primer svetiteljstva daje nam upravo Sveti velikomučenik Dimitrije koji je svim svojim bićem svedočio svoju veru do same mučeničke smrti. Život u Bogu ne treba da bude
ovog velikog svetitelja . svetiteljstva daje nam upravo Sveti velikomučenik Dimitrije koji je svim svojim bićem svedočio svoju veru do same mučeničke smrti. Život u Bogu ne treba da bude fenomen samo minulih vremena. I
Đokić naglasio je u svojoj besedi pred mnoštvom vernika koji su se na današnji dan okupili da slave apostole Petra i Pavla, kao i Gospoda Isusa Hrista koji ih je ovenčao vencem svetiteljstva .
od logike ovoga sveta ? svetiteljstva odagnao logiku ovoga sveta. Nakon toga treba da citas Avvu Isaaka, ali da ga ne shvatis kao filosofa, nego kao onoga ko je od Boga prosvetljen .
pokajanjem. Najveći svetitelji u istoriji bili su najveći pokajnici. Čitajte živote velikih svetitelja i bogonosnih otaca crkve i naći ćete uvek pokajanje na početku njihovog svetiteljstva . Bez pokajanja nema svetiteljstva jer bez pokajanja nema hrišćanstva. Takvi su bili Oci naši: najbolji od svih ljudi, oni su sebe smatrali najgorim, prvi - poslednjim, slavni -
bili su najveći pokajnici. Čitajte živote velikih svetitelja i bogonosnih otaca crkve i naći ćete uvek pokajanje na početku njihovog svetiteljstva. Bez pokajanja nema svetiteljstva jer bez pokajanja nema hrišćanstva. Takvi su bili Oci naši: najbolji od svih ljudi, oni su sebe smatrali najgorim, prvi - poslednjim, slavni - neslavnim, prebogati dobrotom -
, apostoli - apostoli, i hrišćani - hrišćani. Ona je ne samo duša apostolstva nego i svakog evanđelskog podviga. Ona je duša i Mučeništva, i Ispovedništva, i Isposništva, i uopšte Svetiteljstva . Ona je duša i vere, i ljubavi, i nade, i krotosti, i trpljenja, i smernosti, i dobrote, i blagosti, i svakog uopšte evanđelskog raspoloženja. Zato je ona i tako neophodna za "tajnu
Gesta Romanorum. U njoj se Manu naročito svidela legenda o papi Grguru, čoveku grešnog porekla i još grešnijeg života koji je snagom pokajanja iskupio svoje grehe i dobio oreol svetiteljstva . Tako se rodila misao za jedan "mali arhaični roman ", tako je nastao Izabranik ( 1949. ). Man se u prepričavanju ove legende o dobrom grešniku služi oblikom parodije. On je
možda sa Istoka, Orijenta, Egipta, Asirije i Male Azije, iz dionizistva, orfizma i drugih religija gde je misterija Čuda bila iznad misterije postojećeg zakona, ta stvarnost svetiteljstva odrubljene Jovanove glave ili Preobraženja Isusovog, ne samo u pesmama o Lazaru, no i u drugim našim pesmama, obnovljena je sa čitavom apoteozom svetiteljstva .
, ta stvarnost svetiteljstva odrubljene Jovanove glave ili Preobraženja Isusovog, ne samo u pesmama o Lazaru, no i u drugim našim pesmama, obnovljena je sa čitavom apoteozom svetiteljstva .
Teodotin presto. » Car je zapovedio podrazumevajte nebeski car da se spremi, jer uskoro ona treba da sedne na nj. « To je bio predznak skore smrti, a tako isto objavljivanje budućeg svetiteljstva . Teodota se reši da se pokaluđeri .
Žiče u Peć. Veliku brigu je posvećivao manastiru Studenici, snabdeo je bogoslužbenim knjigama i crkvenim sasudima. Izuzetnu brigu je posvećivao srpskim podvižnicima. Oreol svetiteljstva zadobio je čistotom svoje vere i hrišćanske ljubavi. Krasile su ga krotost, smirenost i dobročinstva .