dobrotom vecernjace, koja ne trazi niti more u koje bi se spustila. svjetluca . Smirena sreca prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti, kao nagli uzlet ljubavi, gdje se vjetar opasuje oko slijepih cela.
s kuhinjom. Vrata svih ormara su otvorena, ali njega nema. Onda mi sine, mora da traži hranu, nije je našao u Antonovoj kućici, nije je našao ovdje, pošao je dalje. svjetluca na suncu, zavjese živih boja se klobuče na slabom vjetru. Na kućici koja leži desetak metara niže u udolini razbijen je prozor.
, može nas tamo odvesti. svjetluca pod nama, u magli, kao pregršt zvjezdica? U pramenju magle koja se diže? To su kule dvorca Skutovi Vjetrovog plašta lepršaju oko njih.
bi obavezno spominjanje njegovog imena na kraju svake epizode stvaralo u idiličnoj porodičnoj atmosferi u mojoj kući, pogotovo pošto se ono k na kraju prezimena često nije ni čulo. svjetluca na prostranoj snežnoj površini. Svaki udisaj i izdisaj stvara male oblačice pare. Bešumno klizimo tim tihim svetom, ali malo po malo pronalazimo vlastiti ritam i osećamo kako misli postaju mirne i jasne kao sveži zimski vazduh koji
se u tom slučaju potpuno zamrzava na obje strane (logično jer nije potreban) a audio ostaje. Posebno zgodno za poslovnjake. Ma dobro, i za one koji žele biti poslovnjaci. Aktivnost Skypea je lako prepoznati jer gornja info traka iOS-a svjetluca pakleno crvenom uz info Skype (Recording).
, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali nista se izgleda ne zaboravlja, sve se vraca iz zakljucanih pretinaca, iz mraka toboznjeg zaborava, i sve je nase sto smo mislili da je vec nicije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivsim postojanjem, podsjecajuci nas i ranjavajuci. I sveteci se zbog izdaje. Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehei podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo nije ni moglo da bude
i semantiku sreće. svjetluca , pa se pretvori u hljeb, rumen i okrugao, sličan aprilskom suncu na zalasku.
sam ih zarobila.. a većina njih pripada samo jednoj osobi. Pisala sam djeliće tog momenta... sad ću opširnije. svjetluca pod rasvjetom, Miljacka... neprogaženi putevi i mi. Cijelo veče je bilo kao iz bajke... on kao momak sa naslovne strane, sav onako skladno obučen, miriše baš onako kako volim... i samo moj. Vrijeme provedeno u našem kafiću, uz kuhano vino,
banci. svjetluca i mijenja boju.
Bibliotekar tok svojih misli, pretvarajući se u razgolićenog dječačića na obali šumadijske rijeke, još crna konjica tutnji u galopu rušeći pred sobom sve što je smisleno, ali se naslućuje kraj patnjama i bezumlju. Negdje u dubokoj tami svjetluca žižak čiju prigušenu svjetlost naziru samo oni koji nisu izgubili snove i nadu.