(borbe za pravo glasa žena) organizacija SWH , htela je, da po završenom ratu, ovom knjigom,
, organizacija Bolnica žena Škotske ( SWH ), stavlja se na raspolaganje međunarodnom
pa njene usluge prihvataju Francuska i Srbija. SWH će u Francuskoj raditi četiri pune ratne godine
manje. Izuzimajući prva četiri meseca rata SWH je bila od neprocenjive pomoći Srbima,
sve teškoće i stradanja, kroz koje i ovaj narod. SWH je bila i tokom velike epidemije pegavca, i
doktorke Elzi Inglis. Ne manje važan je i rad SWH u Francuskoj, Srbiji, Grčkoj... Nijedna
, ma koliko od težak bio, koje pripadnice SWH , ne bi bile u stranju da izvrše. Za doktorku Elzu
, bez predrasuda prema činjenici da su u sastavu SWH sve same žene, i sa toliko iskrenom zahvalnošću
su u skladu sa svojom tradicijom u pripadnicama SWH Srbi videli Bogom posestrime. Osećala je to, na
istih tih godina. Ali se pripadnice SWH na to nisu ni osvrnule. Pomoći bolesnim i
svakako ih je afirmativnih, u slavu pripadnica SWH tada bilo. Osim toga, treći deo knjige pod
se i dostići svoj vrhunac tokom boravka SWH u Rusiji.
Bošković upitao je dr Elzu Inglis da li bi SWH mogle da opreme jednu ili više poljskih bolnica
divizije u Rusiji. Ubrzo je Londonski Komitet SWH doneo odluku o opremanju i slanju u Rusiju dve
, da se međuvremenu, dok se transport ka frontu SWH ne obezbedi, postara oko ranjenih pripadnika