univerzalno opravdanje za sve (na način karakterističan recimo za teodiceju ), pa ne nužno ni uteha koja bi uvek i u svakom slučaju bila dovoljna. Ali
ne Boga, već đavola. A istoriju roda ljudskog mogu primiti ne kao teodiceju , već kao đavodiceju. Besmislena tragika sveta demantuje Boga,
i normiraju njime, i tako kroz hristodiceju stvaraju pravoslavnu teodiceju . Stoga su oni prvorazredni filosofi pravoslavni. Njihova je
prokleta pitanja, stvarajući tako svoju jezivu đavodiceju i sjajnu teodiceju .
ih da dadu rodu ljudskome takvu demonsku đavodiceju i takvu heruvimsku teodiceju , kakve svet nije video.
, žive Njime, osećaju Njime, delaju Njime, i tako stvaraju pravoslavnu teodiceju .
? Nema sumnje, on je darovit filosof, jer je stvorio đavodiceju i teodiceju , kojima nema ravnih u filosofiji roda ljudskog. Ali, i kao filosof, on
podvig svog života na zemlji, stvara ili svoju đavodiceju ili svoju teodiceju . Svoju đavodiceju čovek stvara kada svojim gresima i zlom podržava i
, ostvarujući njegov lukavi i pagubni plan o čoveku i svetu. A svoju teodiceju čovek stvara kada svojim vrlinama i dobrom veliča i opravdava Boga,
evanđelskog svečoveka, Bogočoveka, on apologira Boga i stvara svoju teodiceju .
je stvorio svoju đavodiceju kada je bio uz Satanu-kušača, a svoju teodiceju kada je stao uz Hrista i ostao sa Njim zanavek. U svojoj đavodiceji on je