se p o bunila i odvojila od cara. Prvo njegov stric Simeon-Siniša, koji uze pod svoju vlast oblast u Grčkoj, Epir i Tesaliju . Vlast u Makedoniji preuzeše braća Mrnjavčevići, Uglješa i Vukašin, koji izginuše na reci Marici u sukobu sa turskom
delovima današnje Albanije i u vreme Anžuja, a za vreme Dušanove vladavine (1331 - 1355), Makedonija, Albanija, Epir i Tesalija činili su sastavni deo Srbije. Severozapadni delovi današnjeg arbanaškog prostora pripadali su Balšićima, posle
neolitske kulture i trase puteva kojima se ona širila od prednje Azije prema Egeji i Balkanu. Tako je neolitska kultura Tesalije (Sesklo kultura) najpre povezivana sa centralnoazijskim nalazištem Anau, da bi kasnije Šahermajer, upoređujući
sa keramikom Tel Halafa i Samare, zaključio da sve keramičke forme, dekorativni motivi i ostala kulturna dobra u Tesaliji imaju svoje uzore u prednjoj Aziji. Samo nekoliko godina kasnije, posle otkrića prvih neolitskih naselja u Anadoliji
nalikuje na Ejnan, prekeramički Jerihon B i prekeramički Hadžilir. S druge strane, naselja prekeramičkog neolita u Tesaliji više su nego siromašna, a sve što je u njima nađeno staništa i amuleti potpuno se razlikuje iz prekeramičkih naselja
količini zastupljena duž jadransko-jonske obale, u Podunavlju (Starčevo-Kereš-Kriš kultura) i jednom delu Tesalije (Presesklo). Na osnovu tih sličnosti Šahermajer je prebrzo izveo smeli zaključak: "Kilikijsko ukrašavanje
između Anadolije, Egeje i Balkana. Slikana keramika Hadžilara slična je samo srednjoneolitskoj slikanoj keramici Tesalije (Sesklo I-III) i centralnog Balkana (Starčevo I-III), a potpuno se razlikuje od starije neolitske slikane keramike u
sa proizvodima i idejama tuđinaca kod kojih su boravili. Samo su na taj način lokalne zajednice u Argolidi, Tesaliji ili negde u kontinentalnim delovima Balkana mogle da se upoznaju sa veštinom uzgajanja nekih vrsta prednjoazijskih
Aktivnosti u prirodi. Tesalija obeležila je ovu posetu. Sa gradonačelnikom Volosa Pavlosom Mavidisom i Prorektorom Tesalijskog Univerziteta
prostorima koji su bili zahvaćeni potopom, prostorima dunavskog sliva i prostora na koja će izvršiti uticaj; Egeja i Tesalije , slivovima Morave, Vardara, kultura Butmir, jadransko područje i kultura Impreso, srednje Podunavlje, sliv Tise,
zemlju Debarsku i Kičevsku, sa gradovima i oblastima njihovima, pa zemlju Porečku sa okolinom, i čak prodre na jug do Tesalije . Potom se vrati u svoju zemlju i prebivaše u miru i blagostanju.
još pre sloma dunavskog limesa. Prema kazivanju Prokopija "vojska Slovena" je već 548. dospela do Drača, a oba Epira, Tesalija , Makedonija, Ahaja i Helada imale bi slovensko stanovništvo već u vreme slovenskih napada na Solun oko 586, u vreme kad
steže obruč, u kom je na severu opasnost od Ugara uvek spremnih za napad, a na jugu Vizantija koja naglo jača osvajajući Tesaliju i Epir. Međutim, u odsudnom trenutku umire car Andronik III. Njegova smrt je pogodovala Stefanu Dušanu, jer je ona
Stefanom Dušanom. Njih dvojica zajedno kreću u pohod na Vizantiju, u kom osvajaju Voden, Strumicu i Melnik, a vraćaju Tesaliju i Epir. Oslabljeni, Romeji nude Stefanu Dušanu sve gradove zapadno od Hrisopolja (izuzev Soluna), pod uslovom da izda
Turaka. Brat vizantiskog cara, despot Konstantin Dragaš, poče oslobađanje Peloponeza, a u isto vreme izbi ustanak i u Tesaliji . Izgledalo je jedno vreme, da je ceo Balkan ustao protiv Turaka i da neće trebati mnogo, pa da se evropska Turska potpuno