u Planeti saopštava da ga je takav cvet-ljudožder progutao. [ 6 ] Posle tog gutanja pojavljuju se snovi. [ 7 ] Snovi su u Todorovićevoj poeziji retkost. Još samo na jednom mestu pesnik kaže da sanja. To je u trenutku kada se spušta Flozvezd na izmišljenu
biološko-kosmičku građevinu u kojoj su snovi samo deo te građevine. Oni funkcionalno povezuju biološke kategorije u Todorovićevoj složenoj pesničkoj strukturi. Kako kosmogonija ne može biti realizovana bez prisustva čoveka, on je sateran u snove
, krao joj hranu i klijao, to jest sam je bio san. Potreba da se čovek uvuče u živu i neživu materiju, i sam materija, u Todorovićevoj kosmogoniji stvara zvezdara koji sanja, te se taj zvezdar u potpunosti kao pesnik sjedinjuje sa prirodom, i ostvaruje
u principu srodne i međusobno nadopunjujuće akcije iz 1979. godine koje izvode Miroljub Todorović i Jaroslav Supek. O Todorovićevoj akciji Neuspela komunikacija Živan Živković piše: Karte (postcard), s navedenom porukom Razmišljajte o signalima,
predmeta 12. Međutim, mnogo je relevantnija njegova teza da je program scijentizma sadržan, u stvari, u prvoj Todorovićevoj knjizi u PLANETI, u implicitnom obliku. Doista, nekolike pesme u ovoj zbirci same sobom otelotvoruju kasnije
poetike susreće i u drugim vrstama stvaralaštva u signalističkom ključu. Otuda će se Draško Ređep u pogovoru Todorovićevoj knjizi pesama Recept za zapaljenje jetre usprotiviti klasifikaciji po kojoj je samo jedna struja (...)
je da Živković, umesto vezivanja za prigodu i trenutak, u prvi plan stavlja momenat inovativnosti i originalnosti u Todorovićevoj knjizi. Otuda zvuči prejako Negrišorčev zaključak kako je u Vidov danu Todorović na najbolji po njega način pokušao da
izuzetnost svog predloga estetike. Veliki broj manifesta, kako Kornhauzer smatra ne svedoči samo o velikoj Todorovićevoj aktivnosti, već i o potrebi da dospe do što većeg broja primalaca. Oni su više puta preštampavani a i objavljivani su i u
diskurs kod prve perjanice današnjih banalitičara), kako će takav išta vidjeti? samo prvih nekoliko tekstova u Todorovićevoj novoj knjizi, one dosad najosobnije pripovjetke o seoskoj kafani u Gunjacima (), pa onu o nepoznatoj konobarici i
u svom dnevniku. On precizno navodi 8 / 20. avgust. Todorovićevoj proceni, između 30. jula (11. avgusta) i 4 / 16. avgusta mogao biti u Beogradu, odakle je 5 / 17. avgusta poslao pismo
tj. kodifikovanja srpskog identiteta, naravno u nekim krugovima i pesničkim školama (Miodrag Pavlović). U Todorovićevoj se poeziji otvorio uzbudljivi okean ne zaumnog govora (kako on piše u nekim pesmama) nego stoletnih šuma, jezika
političkog karaktera. Todorović nije pošao Popinim tragom koji je izmislio nezaštićenog zvezdoznanca (u Todorovićevoj zbirci: zvezdovečnika) i sporedno nebo (paralelni svet) ali je osvojio svetu vatru emblematskih značenja.
mitskoga s onim što je nacionalno i korenito. Dijalog s prošlošću zavisi od ideološke podloge koja dominira sada u Todorovićevoj poeziji.
Nova serija, broj 10, 2005, str. 184 - 206) i čini drugi deo zamišljenog triptiha. U njemu smo naumni da prozborimo koju o Todorovićevoj verbalnoj poeziji (onu koja se od verbalne odvaja dosadašnji tumači poezije tvorca i vođe signalizma pre svih,
trilogiju kakvu nemaju ni poezije daleko razvijenije od naše. Algol se nipošto ne sme smetnuti s uma kada se piše o Todorovićevoj poeziji. Ova knjiga je specifični sabornik signalističke, vizuelne, kompjuterske, permutacione, objekt i