Smejati se onome čega se bojimo bolesti, starosti, smrti postaje neka vrsta nuspojave da se podnese tragizam
delom - više od toga. Svojim platnima - visokim i do šest metara - u slavu Slovena, njihovog trijumfa i tragizma
vidimo kako bez milosti naređuje pokolj albanskih žena i dece gube odgovarajući egzistencijalni naboj i tragizam
Čovekom živi, čovekom diše, čovekom se hvali duh vremena našeg - čovekom, ne Bogočovekom. U tome je centar tragizma
tom vrletnom i siromašnom kraju žive neobični i postojani ljudi iznad svega tragični. Izvor njihovog tragizma
njegovog života: Sve je " to nešto malo, a kad prođe - onda se sasvim u ništa obrati ". Taj isti prikriveni tragizam
morate ostaviti moderno vreme i moderne narode, i potražiti nešto slično u dalekoj antici. Nacionalni tragizam
Poljake bio beznačajan momenat u njenoj istoriji. Za savremene Litvance naprotiv, taj rat je prepun tragizma
gde se čuje živa reč, da traže neki smisao svoga života. Ne da se uteše, nego da pomalo shvate suštinu tragizma
piše pre svega na litvanskom ali i na poljskom i na ruskom. Piše u duhu klasicizma s izvesnim primesama tragizma
htonskih i kosmičkih sila, međuzavisnosti do tog stepena da granice i ne postoje. Mislimo da je taj tragizam
umudrio ". [ 97 ] Očevidno je da je Dositej, iako to na prvi pogled ne izgleda, zapečaćen nekim skrivenim tragizmom
tragizma, u njegovom psihološkom profilu u tome da je prostor nemogućeg već u njemu samome, rađa se tragizam
junaci TV-reklama već kao Beketovi junaci, depresivni i bezvredni, bez ideje šta sa prazninom. Izvor tragizma
očima, on mora da deluje besprekorno. Otuda dok se iz njega povlači metafizički potencijal klasičnog tragizma
suočava sa tragizmom, bolje reći besmislom svega što nastaje, što se zbiva ili stvara. Osećanje tog tragizma
to je ipak bio Đinđić, koji je, čini se, jedini i mogao da organizuje rušenje Miloševića. Međutim, tragizam
pogledu najviše gotovo jedina klasična u Evropi. Istorija ostalih evropskih naroda ne zna taj orijentalski tragizam
rata prelazi u veličanstveni rekvijem. Usamljeni fagot se izdiže iznad podivljalog orkestra, sa puno tragizma
življenja postajalo sve prisutnije i prisutnije. Renesansni čovek je u svojoj naivnoj površnosti taj tragizam