mladić, pravi kadet... Recite mi, šta se to desilo sa vama?... (Pauza.) troškin : Stvari teku i ti im ne možeš promeniti tok...
stvaranje. troškin : Nije ni čudo, koliko se puca.
karte, zar ne?... troškin : Vama je do karata, a napolju je užas.
ulice, parkovi, naše veverice?... A Neva?... Možda je već zamrzla... troškin : Potpuno je izgubio razum.
. (Ode.) troškin : Ja sam već rekao. Nisam u stanju da igram. Ne, zaista. (Ustade.) Kažu
se na podu i nastavi da cvili; Pauza.) troškin : došli smo na red.
ga. A već sutra, kad se vratiš, sve je na svom mestu; i mrava koliko hoćeš troškin : Klebanov, zaboga, to nije za šalu
NIKOLAJEVNA: (Zaplaka.) Jadni Peća... troškin : Treba zvati lekara.
njega?... Sviraj, mali... (Baci mu novac; ovaj poče tiho da svira.) troškin : Zaboga, Silajev, mogli ste poginuti
ste maločas pucali? troškin : Ta šta to govorite, Silajev? Ako su vas videli, doći će ovde i sve će nas
; Pauza.) troškin : Ivane Zagrobove, ovde nikom niste potrebni. Vratite se tamo odakle
, Silajev, mogli ste poginuti troškin : Šta to pričate?
na jadni učinak svog postojanja. troškin . Ne razbijajte badava glavu oko toga. Jedni odlaze sa prvih mesta
: dolazi kraj sveta troškin : Znači, vi ste maločas pucali?
To nam se samo nebesa približavaju... Grofe, pozdravljam vas troškin , Silobabin, Klebanov, vidim, svi ste tu Ivane, dobri moj... (Priđe