ne ulazim, mada bih ponešto i kupila. Znači, to vređa inteligenciju kupaca. Naročito mi se "dopada ", vađenja par artikala, košulja, majica i sl. Ispod tezge, sa obrazloženjem da je to samo na sniženju . tržnjake i ne idem, jer sam nepušač i neću da me tako guše. Radnje su im često i prazne, pa dozivate "Ima li koga "? Prodavci sede po stepenicama, na stoličicama, piju kafu i puše, pričaju dogodovštine ( naročito po mesarama, apotekama, manjim radnjama, za kasama velikih trgovinskih lanaca ), smeju se i teško im i da ustanu kad uđete u radnju .
A šta vi znate o časopisima koje prodajete? "Ali se brzo snašla naša neiskusna prodavačica:" Uopšte me ne zanimaju. Uostalom meni se pica hladi dok vi tu razgledate, a i sladoled mi se topi. Pauza mi je počela pre dva minuta. Zato bolje da odete negde drugde. "Mislim se, kad bi distributeri časopisa i novina znali, ko im i kako prodaje novine, nije ni čudo što im tiraži stalno padaju . tržnjakom dok ne pronađem drugu novinarnicu. Lepo ću se rekreirati, a možda natrčim i na neku rasprodaju. Ipak nije sve crno. Na zdravlje .
eto, zima je, pa se "mraz" nahvatao na površini vode Vreme je zaista bilo predivno. Savršeno proleće za naše prilike. Svež vazduh, sunce greje, ali kad dođe veče, onda je kao u Vevčanima - kući po duks, pa ponovo napolje . tržnjaku u potrazi za kakvim hranljivim materijama i naiđemo na jednu dobro opremljenu radnju. Kad ono Baš tu ispred mene, u velikom okruglom plehu, stoji dobro poznata klopa s prikačenom nalepnicom na kojoj piše "bourek ". Ni manje ni više. Burek I to tri vrste - sir, meso, spanać s fetom. Krenem da poskakujem od sreće i objašnjavam mojoj drugarici kako mi to stalno jedemo i kako se nisam omastila puna 4 meseca, kad devojka za kasom priupita:" Odakle si ti? ". Jedno slatko makedonsko
, kako se sve nešto tiho domunđavaju. Ništa međutim nije moglo da me pripremi na antiklimaks koji je usledio kad sam se konačno obreo tačno tamo, jelte na lokaciji . tržnjacima , ko da ga je Nisal pravio, a gore na radnji firma onako od debele plastike sa neonkom unutra, ama original ista ko na ćevapdžinicama kod nas, veliki dijamant, nacrtan ko iz Pink Pantera i piše nešto s ona kičerska slova ko poziv na svadbu, sve kao fol rukom pisano, kaligrafija, true type font, pa isečeno od pozlaćene samolepljive folije. I sledeća radnja ista takva, malečka i nikakva, i naredn a i naredna, cela ulica. Pruža se uz staničnu zgradu. S jedne strane za nju slepljeni
su videli, palanačke stvari ja to zovem, onda rasprodaje ( leto je u toku ), pa sve do boje gaćica. Osećate se suvišni, pokušavate da uspostavite dijalog. Dolazi krezubi šef, sa cigaretom u ruci ( a zakon? ) i priča na telefon, a onda ono što ne zna pita Jelu, Micu, Cicu i tako redom. Na jednom šalteru sam bila samo ja i trebalo mi je skoro pola sata da predam zahtev . Tržnjaku . Vi ste stvarno suvišni i to što hoću da pazarim je irelevantno. Ako imate sreće da radi samo jedna, onda ona visi na mobilnom i priča li priča. Ponekad prekinu da vide šta hoćete, a nekada vam okrenu leđa i nastave .