malo poče razviđati. Malo mi se suze ustaviše, dok započnem glasak vilah slušat đe plačući malo prip ' jevaju neke boje s Turcma crnogorske, Carskog Laza, pak i Vrtijeljke, Mekog Dola, Kčeva i Trnjinah, i Crnice, pa i Bukovice, od Piperah, pa

kako hitri sokolići kad ih zivne car svjetlosti i teški im sindžir slomi u koji ih noćca veže. Pa počeše četovati, boje s Turcma česte biti; Bosne ravne, Albanije i glasite Hercegovske - zulumćare, gnusne Turke, koji raji dodijahu, svud bijahu i

s njima kite i ponose. Ahmet silni svojoj vojsci bješe ovo divno mjesto izabrao, obrekao da na njemu oko silni metne Turcma i postavi, pak otolen da razredi na četvoro silnu vojsku, da s njom zgazi i istrebi mladoliko no glasito začetije hrabra

ne proklinju "; treću dade vojsku hitru Đurašković znatnu Janku: "Na ti, Janko, ovu vojsku, s njom zapadni u Pržniku, s Turcma kavgu ne počinji dokle Vuče ne udari nasred turske mnoge vojske, a kad Vuče s vojskom udri, - udri, Janko, što mož bolje,

silni Turci staše viti kako vuci. Janičarskim mesom druma od Vlahinje zatvoriše, al ' se bojem puščanijem po sahata s Turcma biše, pa na sablje i mačeve udriše se Crnogorci i glasiti janičari po megdanu širokome. Stade klepet ostra mača, britke

, a ono su isti Turci koji hrabrost našu pamte i dan Laza carevoga. Lasnije je sad s Turcima krv proliti, bojak biti kad se s Turcma poznajemo; jer sad Turke dobro znamo, a Turci nas bolje pamte: spoznaje nas krvotečni boj Vlahinje besamrtni. "

lažnu crnogorskoj vojsci pisat: "Pozdrav vama crnogorska na granice hrabra vojsko Što ste tako dolećeli? Da boj s Turcma zamećete? Zar mislite da sam doša i doveo silnu vojsku da sa njome vaše hrabro pleme ognjem, mačem ćeram i da vaše robje

, krvavija unapredak sve bijaše. Nego u ta sahat isti prispje s vojskom crnogorskom vladika im Danil zbiljski, i sa Turcma upališe boj ognjeni sa svih stranah; četirista vitezovah izlećeše iz zatvora. U to turska vojska pleći bježat svoje

pobjednikah turske sile sa besmrtnom slavom vašom proglasite i vjenča ' te. Crnogorske bistre šarke sa svakoga kraja Turcma travnu boju njinu mnogu u crveno omastiše, i šalove turske gorde brzoletna puške zrna iskrojiše na Turcima. Poče

kule tvrde zatvorimo sebe tvrdo, i na kule dočeka ' mo vojsku bojem ognjevitu, e bez kulah mi nijesmo kadri bojak s Turcma biti. "Svi Piperi poslušaše svoje hrabre vojevode, po naredbi njinoj svašto učiniše što rekoše, pak u tvrde kule st '

Stambolija, nas odsjekla, razdvojila od vitezah Gore Crne, mi vas danas i ne bismo na nevolju klikovali, ni vas s Turcma zavađali, nego bi nam Crnogorci, naša braća, priskočili na nevolji krv proliti. "U junakah gore kučke popucaše srca

i davahu Skadar, Travnik, Sarajevo. Stara sreća crnogorska sa viteštvom njima data, nanese im na drum mnogo džebahane Turcma hodne. Tek vitezi nju viđeše, učiniše juriš na nju, posjekoše vojsku mnogu te praćaše drumom istu. Tu tovarah

sa sramotom i sa stidom. Crnogorci slavonosni s megdana se povratiše sa dobićem velikijem, s barjacima i puškama koje Turcma ugrabiše. Tu cijene turskog mesa osta psetu i zvjeretu da bez plate njega jede, kolik ' igđe i na jednu mesarnicu mačem

ustavi, sa njom smete da ne mogu braći pomoć; a četvrtu paša dade, da je vodi proć Crmnice da nju smete i ustavi od krvava s Turcma boja, Hasan-Hotu, begu hrabru, i njem ' vojske tri hiljade. Pa četiri vojskovođe kad sa vojskom odvojio da gotovi budu

njina djela besamrtna glasi, poje s iskrenošću. Tek što trudna crnogorska bješe mišca krv prestala na megdane s Turcma liti za svobode sjajno ime; tek što bjehu jatagani sjajni mači i andžari od krvi se crne turske očistili i otrli, i

turcma

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov