km, pridružio nam se i Ivan ceo poslednji krug. Još samo malo, osmeh joj sve veći, vidi i ona da će uspeti. Zadnjih sto metara trčimo, ej ko pravi maratonci, svi čekaju u cilju i aplaudiraju, niko nije otišao kući iako je već skoro pola dva ujutru. U cilj ulazimo zajedno sa pobednički podignutim rukama Jeees Palo je celih 42 km. Eat our dust fucking road Neprocenjivo udahneš duboko i osetiš svemir kako pozitivno vibrira od dobrih i srećnih ljudi u blizini
prema navedenim kriterijumima. O mestu i vremenu održavanja intervjua kandidati će biti blagovremeno obavešteni . udahneš jednom, dvaput, triput, kreneš opet i opet i opet .... Ne vredi. Tera po svom, neće da sluša. Počinješ da se nerviraš. Onda mi postaje smešno. Smejem se ja njenom ne znanju, smeje se ona jer misli da je mažem i lažem. Puna para, praznog mozga. Odnosno, kulturna žena, lepo vaspitana, nije uopšte od onih prostaka pa da razumeš da ne može ukapirati neke stvari, ali ovo baš da se začudiš. Ne zna šta je proporcionalnost, misli da smo preveranti koji otimaju
još veće čudo da si živa . udahneš još jednom, onda ponovo ne dišeš. Nekad ne dišeš nekoliko minuta. Brinem se. Jedne noći možda potpuno zaboraviš .
... udahneš vodu i nema te i ležiš nepomičan na dnu na tren a onda kreneš na gore ka Suncu ...
krivci su Kinezi koji svojom upornošću i talentom uspevaju ... udahneš vazduh ono uleti poljubac, uvek se desi na nekom mestu na kom se normalni ljudi ne ljube ( pamte sve glumice ), ili ono vreme kad prvi put vodiš ljubav istraumirana do zla boga šta će da bude, kako će da bude, da li ćeš još više da se zaljubiš, da li će i posle toga da te voli, šta će da misli, da li će da kaže i kome će da kaže, da li će se videti, da li će da ti porastu rogovi neviđeno iskustvo za devojke, celog
¶ udahneš njenog vazduha miris, da joj izmamiš osmeh kao nekad, da se ...
hiljade raznovrsih travki, a bezbrojne, nedokučive oblike crvića i mušica, gmizanje malenog svijeta između vlati osjećam bliže srcu, i kad osjećam prisutnost svemogućega, koji nas stvori, po slici svojoj, dah sveljubećega, koji nas, lebdeći u vječitoj milini, nosi i održava prijatelju moj, kada mi onda pred očima sviće, a nebo i svijet oko mene miruju mi u duši kao lik ljubljene, tad me često obuzme čežnja, pa mislim: ah, kad bi ti to mogao izraziti, kada bi mogao da papiru udahneš ono što u tebi živi, tako puno i toplo i da to bude ogledalo tvoje duše, kao što je tvoja duša ogledalo beskonačnog boga Prijatelju moj Ali zbog toga propadam, podležem sili veličanstvenoga što je u tim pojavama
protiv Meninga i izdate preporuke po kojim optužbama bi eventualno trebalo da bude izveden pred vrhovni vojni sud . Udahneš duboko, pogledaš svet oko sebe i osetiš miris leta i bezbrižnost. Tada uživaš u beskrajnoj šetnji kraj reke i niko ti nije potreban. Nebo, reka i tvoj grad su ti sasvim dovoljni .
koji se odatle razvoze ručnim viljuškarom koji se isporučuje uz mašinu udahneš borbenost onima koji to zaslužuju, kojima je potrebno, koje voliš. A posebni je dar da nam sve to ispričaš. Mala pesma u prozi Predivno
prirodnije od života na selu i rada u polju. Nije da se isplati, nije da je lako raditi, nije da te ne deru svi zarad "gospode iz grada" ... Svi bi u grad, lično ne razumem zašto. Živim u gradu, da se razumemo, ali čim pronađem mogućnost odoh na selo. I da, znam kako se živi na selu. Zato baš i kažem. Jadno je svoj život provesti po nekim ubuđalim ćumezima od kancelarija ( pod tim podrazumevam svaku kancelariju ), bez da vidiš belog dana i udahneš vazduha. Živeti na selu i biti seljak ili paor ( kao, to otmenije zvuči ), ne znači biti zaostao i primitivan, lišen bilo kakvih dobrobiti modernog sveta. Auto, hvala Bogu, svako ima, gradovi nisu toliko udaljeni ... Ali snobizam je jači od svega, pa i kvaliteta života. ( život je na selu, 27. jul 2013 04:04 )
stavi kafu i čaj, i sluša ... Sreća je kad uzmeš stare dnevnike svoje i čitajući ih shvatiš da si toliko neizmerno bogat, i bez obzira šta pisalo u njima, na licu ćeš imati osmeh ... Eto, toliko od mene: ) udahneš dobro poznati parfem i nasmešiš se u sebi kad te nostalgija drmne .... Sreća je kada sretneš predivnu profesorku iz srednje škole i posle tog susreta danima osećaš samo pozitivnu energiju ... Sreća je kada već treće jutro od kako svraćaš u pekaru po doručak, prodavačica zna kombinaciju koju kupuješ .... Sreća je kada te briga za ceo svet jer bi da se igraš i trčiš u papučama sa svojim detetom slobodna po novosadskim trotoarima ...
ti pišem danas, kada su mi se jagodice odledile i kada sam uspela da pogledam kroz prozor. Moskva je daleka i hladna. Sećaš se da sam ti uvek pričala kako želim da posetim Kremlj zimi, pa da zajedno s njim budem zavejana pod snegom. Ovde je prelepo. Votku pijem iz dva razloga, da bih se napila i ugrejala. Istina je to što pričaju, zima je hladna toliko da te alkohol najbolje ugreje. Sneg je belji nego tu kod nas, na Balkanu. I vazduh miriše drugačije ako stigneš da udahneš dovoljno a da se ne zakašlješ. Ovde je minus često nepodnošljiv. Moj prozor gleda na centar Moskve. Da sam tražila bolje mesto, ne bih ga našla. Živim na četvrtom spratu stare zgrade koja nema lift. Većinu vremena provodim umotana u više ćebadi, sa nekim toplim napitkom u šolji ili votkom, pored olovke i papira i male grejalice koja radi po cele dane. Ume da bude toliko hladno da mi se jagodice zalede pa ne mogu da pišem. A zbog toga sam ovde. Noći su jako duge, a jutra
otvoreni do 15. februara biti na raspolaganju za sva pitanja o projektu i načinu realizacije studentske razmene . udahneš , a zamrznu ti se nos, usta, grlo i oči u isto vreme Samo wuss-ovi i mamine maze ne idu u Rusiju zimi. Pravi muškarci su kadri i na strašnome mjestu postojati I neke žene, uz njih .
) odspavam prekoputa svoje drage nekih 6 sati. Da sve bude gore, i vozovi u Rusiji, kao i oni u Ukrajini, imaju običaj da dolaze pre vremena na konačno odredište I to po pola sata. Znači, nije u Novgorodu u 6:00, već u 5:30 Posteljina se razdužuje u 5:00, dakle. Uhh. Vidim ja da ni u Uzbekistanu neće kasniti voz, i tamo da odemo, džaba se nadamo da ćemo malko duže odspavati. Izlazimo iz voza, mrak, 5:30 h. Prvi šok je taj da, kad udahneš vazduh, osetiš neverovatan bol u nozdrvama. Boliii kad diiišem Neponovljiv osećaj. Tražimo semafor sa temperaturom .
samo prati i razgledaj, rekao mi je jedan prijatelj koji je vrlo vičan plesu. Približiš se životu kao da plešeš sa svakim trenutkom u kome se nađeš. Ako se nađeš u situaciji sukoba, dozvoli sebi da pratiš svoj izdah sve do srži te situacije. Kreći se vrlo blizu, prati i razgledaj svojim opipavajućim dahom. Ne ulazi u protivnikov prostor, gledaj dobro da ga ne gaziš po prstima. Dozvoli da tvoj izdah bude lagan i kontinuiran i ni za trenutak se ne opterećuj mišlju o tome kada treba da udahneš . Udah će doći sam. Pleši toliko blizu da postane nemoguće razlikovati da li vodiš ili pratiš. Ne pokušavaj da se istakneš, ne pokušavaj da po svojoj volji promeniš ili razrešiš situaciju. Konflikt tako postaje prostor najdublje meditacije Možda treba da pomenem da momak brilijantno pleše? Zadovoljstvo je samo gledati ga dok se kreće u paru