, i u srcu čoveku ne dođe, a što si ugotovio onima koji Te ljube. A pošto me udostojavaš da hodim putem tvojim, molim Te: Ti sam budi dobar put i meni i svima
glavu. A svetitelj klicaše, govoreći: Slava Ti, Gospode, što udostojavaš nas sluge Tvoje da uđemo na vrata nebeskog carstva Odnosno
i zemlje, koji ne ostavljaš one što se u Tebe uzdaju, blagodarim Ti što me udostojavaš postati nebeski građanin i učesnik Carstva Tvog. Blagodarim Ti što si
je čvrsto. Ti ne veruješ da je dovršeno čvrsto? Gledaš na mene krotko i ne udostojavaš me čak ni negodovanja? Znaj da su sad, i baš sad, ti ljudi jače nego ikada
mog; blagosiljam Te, Sazdatelju svega, što posrami mučitelja, a mene udostojavaš neprolaznog venca; primi u miru duh moj, da bih, ostavivši zemaljsko,
k stolpu on se pomoli Bogu govoreći: Slava Tebi Hriste Bože, što me udostojavaš takog življenja Ti znaš, Gospode, da se ja Tobom utvrđujem, i nadajući
na jeretičko jednomislije sa carem, car oslobađaše uza i tamnice, i udostojavaše počasti. One pak koji behu nepokolebljivi u pravoverju car sramno
si i sluškinju Svoju Teodoru sačuvao čitavom i neoskvrnjenom, i mene udostojavaš mučeničkog venca. I odveden bi sveti Didim van grada na posečenje. A
: I ko sam ja, Gospode, i kakvo sam dobro učinio ja bedni i kukavni te me udostojavaš tolikih blaga i činiš me saučesnikom i sunaslednikom slave Tvoje? - I ja
i reče: Čovekoljupče Hriste Bože kada po neiskazanoj dobroti Svojoj Ti udostojavaš mene nedostojnog i bednog tolike blagodati Tvoje, ja Te onda smireno
, udostoj ga da jasno vidi i telesnim očima silazak Tvog Duha kojim Ti udostojavaš decu svoju onda kad blagoizvoliš da im se javiš u svetlosti slave Tvoje I