dođe. Kad je moj otac otišao, ujak mu pokaže pismo, odgovor udovice kapetana Zorića. Ona je na pismo ujakovo
drugo: u vrijeme ove priče sjedio sam u ogromnoj fotelji, nisam se micao i pokušavao sam ne gledati ujakovo
sigurno i bio: inteligentan i zbunjen mladi iluminator rukopisa, prodavac voća i kabalista; mladić koga je ujakovo
zeta usinio njegove sinove Ivana i Milana, a koji su iz zahvalnosti svom prezimenu po ocu, dodali i ujakovo
mog Vladimira. Dugo je držao knjigu u rukama, najednom osetivši želju da brizne u plač. Prolaz kroz ujakovo