ovo naše, inače zdravo biračko tijelo u pravilnim, dvogodišnjim intervalima... ulijećem naoružan nožem, žlicom i vilicom, kadrom da sažvaće sve što mi tamo serviraju.
, samo murva stoji tamo gdje je ostavi, raširila grane... Neveni žuti, kao sunce, a gle, i odrina ista, a dobro i rodila. Ulijećem u kuću ko vjetar.... nema nikoga, ni u kuhinji, ni u sobama, ni u konobi, ni nigdje...... nema nikoga.... U jari ovce
sto, telefon u ruke i Gunnar, kako ono bijaše.. ulijećem i ja u promrzli auto. Mada je još rano popodne, tek su tri sata, mrak se već nečujno valja sa okolnih brda. Valja mi opet