u veoma tešku situaciju, gotovo na rub propasti. Rukovodstvu se činilo da izlaz postoji i videlo ga je u sazivanju vanrednog sindikalnog kongresa. Izvršni odbor CRSOJ završio je pregovore o ujedinjenju sindikata. Od 10 do 12. oktobra 1925. u Beogradu je održan Kongres ujedinjenja sindikata, na kome su se neznatni delovi Nezavisnih sindikata ujedinili sa Glavnim radničkim savezom Jugoslavije ( GRSJ ) i stvorili Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije ( URSSJ ). Reformisti su ovaj čin proglasili za definitivno integralno ujedinjenje sindikalnog pokreta u Jugoslaviji, ali on to stvarno nije bio. Ovakvo ujedinjenje oslabilo je Nezavisne sindikate koji su nastavili samostalni organizacioni život, a nešto kasnije čak i ojačali. Prvu sindikalnu školu u Srbiji između dva svetska rata ( 1918 - 1941 ) formirali su Nezavisni sindikati. Organ Nezavisnih sindikata Izvršni odbor Centralnog radničkog sindikalnog odbora
( 6. januara ), zabranjen je i rad političkih stranaka. Odmah posle objavljivanja Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi, organi policije su preduzeli mere da bi onemogućili delovanje sindikalnih organizacija. Zabranjen je rad Nezavisnih sindikata i Centralnog radničkog sindikalnog odbora Jugoslavije, čije se sedište nalazilo u Beogradu. Bile su zatvorene prostorije URSS-a i Opšteg radničkog saveza ( ORS ) u Beogradu i unutrašnjosti. Uprava URSSJ podnela je predstavku Ministarstvu unutrašnjih dela, sa zahtevom da se odobri rad njenim organizacijama. Zahtev je pozitivno rešen i Ministarstvo je rešenjem od 1. februara 1929. dozvolilo produžetak rada URS-ovih organizacija .
se sedište nalazilo u Beogradu. Bile su zatvorene prostorije URSS-a i Opšteg radničkog saveza ( ORS ) u Beogradu i unutrašnjosti. Uprava URSSJ podnela je predstavku Ministarstvu unutrašnjih dela, sa zahtevom da se odobri rad njenim organizacijama. Zahtev je pozitivno rešen i Ministarstvo je rešenjem od 1. februara 1929. dozvolilo produžetak rada URS-ovih organizacija . URSSJ , 22. februara 1930. godine formirani su Jugoslovenski radnički sindikati, uglavnom sastavljeni od sitnih zanatlija, poslovođa, majstora i nekvalifikovanih radnika. Oni su osnovali Radnički fond koji su podržavale viđenije ličnosti, industrijalci i državni krugovi. Krajem novembra osnovana su 24 saveza, udruženja i sekcije sa 120 pododbora a takvih saveza i udruženja bilo je samo u nekoliko mesta u unutrašnjosti Srbije. 1931 1935 - Ekonomska kriza. U ovom periodu
1935. godine, Jugoslovenska radikalna zajednica ( JRZ ), u koju su ušli radikali okupljeni oko prdedsednika vlade Milana Stojadinovića, Slovenska ljudska stranka, na čelu sa Antonom Korošecom i Jugoslovenska muslimanska organizacija predvođena Mehmedom Spahom, kao predstavnik ujedinjene jugoslovenske buržoazije, postavila je jedan od osnovnih zadataka stvaranje oslonca u radničkoj klasi i formiranje, nasuprot njenoj najvećoj sindikalnoj organizaciji URSSJ , svog sindikalnog saveza poslušnog vladi. U okviru JRZ počele su da se stvaraju radničke sekcije kao začetak budućeg Jugoslovenskog radničkog saveza ( JUGORAS ). Inicijator formiranja tih sekcija bio je ministar socijalne politike i narodnog zdravlja Dragiša Cvetković. Cilj je bio stvaranje radničke staleške organizacije radi saradnje s poslodavcima i vladom i rušenje URS-ovog sindikalnog pokreta. Početak rada JUGORAS-a označen je zborom u Beogradu 15. marta
avgust proglase Danom građevinara Srbije . URSSJ , raspuštanju njegovih organizacija. Na osnovu te odluke, Uprava grada Beograda je popisala 31. decembra, u prostorijama Centrale URSSJ i GRS u Beogradu saveznu arhivu i pokretnu imovinu organizacije. Materijali su predati na čuvanje beogradskoj Radničkoj komori. Time je bilo prekinuto delovanje URSSJ, a njegove organizacije su raspuštene. Zabrana se nije odnosila na JUGORAS i neutralne sindikate ( Savez grafičkih radnika Jugoslavije i sindikat SBOTIČ ), koji su
su bili najmasovnija sindikalna organizacija radničke klase. Vlada je 24. decembra 1940. godine objavila davno pripremanu zabranu delovanja URS-ovih sindikata. Tog dana Ministarstvo unutrašnjih dela, na čijem je čelu bio dr Anton Korošec, na osnovu člana 11. Zakona o udruženjima, zborovima i dogovorima donelo je odluku o zabrani URSSJ, raspuštanju njegovih organizacija. Na osnovu te odluke, Uprava grada Beograda je popisala 31. decembra, u prostorijama Centrale URSSJ i GRS u Beogradu saveznu arhivu i pokretnu imovinu organizacije. Materijali su predati na čuvanje beogradskoj Radničkoj komori. Time je bilo prekinuto delovanje URSSJ, a njegove organizacije su raspuštene. Zabrana se nije odnosila na JUGORAS i neutralne sindikate ( Savez grafičkih radnika Jugoslavije i sindikat SBOTIČ ), koji su postojali sve do aprila 1941. godine, ali čija je delatnost skoro potpuno zamrla .
dana Ministarstvo unutrašnjih dela, na čijem je čelu bio dr Anton Korošec, na osnovu člana 11. Zakona o udruženjima, zborovima i dogovorima donelo je odluku o zabrani URSSJ, raspuštanju njegovih organizacija. Na osnovu te odluke, Uprava grada Beograda je popisala 31. decembra, u prostorijama Centrale URSSJ i GRS u Beogradu saveznu arhivu i pokretnu imovinu organizacije. Materijali su predati na čuvanje beogradskoj Radničkoj komori. Time je bilo prekinuto delovanje URSSJ , a njegove organizacije su raspuštene. Zabrana se nije odnosila na JUGORAS i neutralne sindikate ( Savez grafičkih radnika Jugoslavije i sindikat SBOTIČ ), koji su postojali sve do aprila 1941. godine, ali čija je delatnost skoro potpuno zamrla .