nema. Imao sam starog oca koji mi je po godinama mogao biti deda. Možda sam zato reči našeg Praoca upravljene njegovom, i našem, velikom Sinu Čedo moje, vozljubljeno, uteho starosti moje pročitao kao da su meni upućene. U dolu, dakle, ječam šušti. O čemu? O očinstvu i sinstvu. I o majčinstvu. Kod mene o majčinstvu još i više, jer je u mojim
? uteho kojoj se priklanjaju.
, poganeći haljine svečarske Gde da ih ubelim? Ti, što Serafime i Heruvime osvetljavaš čistotom, samo jedan zrak baci ka meni da odenem rugobu svoju; i pokrij me, Uteho , da se Sin Tvoj ne okrene od mene zbog čednosti moje razvraćene, smernost nepoznane i mudrosti izgubljene.
od iznemoglosti i siLne tuge srca; i pritom zapomagahu: Evgenija, Evgenija, kćeri naša slatka gde si se, svetlosti naša, sakrila od očiju naših? u kom si se mestu, uteho naša, pritajila? na koji si način, nado naša, nestala? I ridahu roditelji za ćerkom svojom, i plakahu braća za sestrom svojom, i suze ronjahu robovi i robinje za
čoveka i duhovnika. Pao je u postelju 7. februara. On prizva Savu, položi ruke svoje na nj i blagoslovi ga govoreći: "Čedo moje vozljubljeno, svetlosti očiju mojih, uteho i čuvaru starosti moje evo prispe vreme našeg rastanka; evo Gospod me otpušta s mirom. No ti se ne žalosti, čedo, zbog rastanka. To je opšta čaša sviju i svakoga; ovde se
blaženi starac gospodin Simeon pozva mene nedostojnoga i u svakom pogledu umanjenoga, i poče mi sa tihošću govoriti svete i časne i slatke reči: uteho starosti moje, "sine, slušaj moje reči, prikloni uho svoje ka mojim rečima i neka ne presahnu istočnici života tvoga, sačuvaj ih u svome srcu. Jer su život svima koji ih
dobrim običajem mnogo ćeš poživeti i produžiće ti se godine života. "/ Priče Solomonove 8, 32 - 34. i 9, 6 - 11. / uteho i čuvaru starosti moje Evo već prispe vreme našega rastanka; evo me već otpušta Vladika s mirom, po reči njegovoj, da se ispuni rečeno: "Zemlja si i u istu zemlju ćeš poći
poboljeva. I blaženi starac, gospodin Simeon, odmah pozva mene nedostojnog i ništavnog, i stade mi tiho govoriti svete, dragocene i slatke reči: "Čedo moje slatko i uteho starosti moje pažljivo slušaj reči moje, prikloni uho svoje k rečima mojim, sačuvaj ih u srcu svom, i neće presahnuti izvori života tvoga, jer su život svima koji ih
". I podigavši ruke svoje, Blaženi ih položi na moj grešni vrat, i poče tužno plakati, i slatko me celivajući stade mi govoriti: "Čedo moje milo, svetlosti očiju mojih, uteho i čuvaru starosti moje evo već prispe vreme rastanka našeg; evo me već otpušta Gospod s mirom, po reči Njegovoj, da se ispuni što je rečeno: Zemlja si, i u zemlju ćeš otići
Raduj se, mučenicima saputniče, i sastradalniče, i sapohvalniče Raduj se, monasima budno oko, i divni nastavniče, i neiskazano pravilo Raduj se, pustinjacima uteho , inocima tišino Raduj se, ispravljenje nama koji grešimo Raduje se, očistitelju sablazni Raduj se, tiho pristanište onima koji plove Raduj se, drešitelju
sam beše tamo ostavio. Tada, obuzet strahom i ispunjen radošću, on reče: Slava Tebi, Hriste Bože, Nado svega roda hrišćanskog; slava Tebi, Nado beznadežnih i brza Uteho očajnih; slava Tebi, jer si pokazao svetilo celome svetu i brzo ustajanje palih u greh - Svetoga Nikolaja, koji isceljuje ne samo telesne bolesti nego i duševne
prolivaše suze za kćerkom svojom i gorko naricaše, kao nekad Jakov za Josifom, ovako govoreći: Avaj meni, čedo moje slatko Avaj meni, svetlosti očiju mojih Avaj meni, uteho duše moje Ko ukrade riznicu moju? Ko ugrabi imanje moje? Ko razori bogatstvo moje? Ko sasuši granu moju? Ko ugasi svetilnik moj? Ko mi nadu moju ote? Ko lepotu kćeri moje
toplom molitveniku za nas i čudotvorcu, uzvikujemo: uteho svima kojima je potrebna tvoja pomoć
po našim merilima nedostojni, u njima prisustvuje raspeti i vaskrsli Gospod, Koji je jedini Sudija; i On će svakome suditi kad dođe u slavi Svojoj. uteho naša u Gospodu, ne dajte da vas mladost zavede i da vam da lažnu nadu da ćete ostvarenje svoje slobode i svoju sreću naći u sebi samima, ili, pak, u prirodi mimo Hrista,
godine. Zaboravi se. Uteho moja. Gde su ostali albumi?