i uhapšen. Zatim obojica behu mučeni za Hrista i najzad bačeni u oganj, u koji nasuše neznabošci ulja. Duše njihove uvenčaše se vencima u carstvu Hristovom, a telesni ostaci biše sahranjeni u crkvi svetog Georgija u mestu zvanom Kiparision.
zatim sveti Anđeli pristupiše blaženom Simeonu, obukoše mu presvetlu haljinu carsku preko isposničke vlasenice, uvenčaše mu glavu krunom, i zapevaše veleglasno, govoreći: Slavan je i preslavan Hristos Bog, Car neba i zemlje; neka bude
mučenika odoše Gospodu Isusu, namučenom za sve nas, i vaskrslom sa slavom. Česno postradaše i neprolaznom slavom se uvenčaše 320. godine.
i Neofit, biše po tom posečeni zbog vere u Hrista, u vreme cara Valerijana, oko 257 god. Česno svi postradaše i vencima se uvenčaše .
na komade najpre igumana, koji prvi pred njih iziđe, a potom i sve ostale. Česno postradaše svi, i neuvelim vencima se uvenčaše 1615 god. Tako se završila istorija ovih znamenitih manastira, koji su kroz više od hiljadu godina služili kao
, i znameniti slepi starac Jovan, koji je znao Sv. Pismo na izust, i na izust ga čitao na skupovima hrišćanskim. Svi se uvenčaše vencima mučeničkim i preseliše u besmrtno carstvo Hristovo.
mogli raditi teške poslove u kamenolomima i rudnicima, gde je sveti Siluan bio zatvoren). Svi se ovi sveti mučenici uvenčaše vencima mučeničkim i nepropadljivim, i preseliše se u besmrtno carstvo Hristovo.
: Andohije sa Tirsom ode u Avgustodonijski kraj, gde mnoge Hristovoj veri privedoše, i najzad se mučeničkim vencem uvenčaše , a sveti Venign otputova u grad Lingonu k sestri Favstovoj. Neonila, sestra Favstova, primi svetoga Venigna sa
nepovređeni, pa čak i ognjem neopaljeni. Zato im, naposletku, mačem odsekoše glave, 304. godine. Duše njihove uvenčaše se vencima u carstvu Hristovom, a telesni ostaci biše sahranjeni u crkvi svetog Đorđa u mestu zvanom Kiparision, u
. Još biše pogubljeni 200 hrišćana, koji poverovaše u Hrista videći silu i čudesa sv. Evlampija i sestre njegove. Svi se uvenčaše vencima mučeničkim i pređoše u svoju nebesnu besmrtnu domovinu.
, zaista se oni kao izabrane sluge Hristove udostojiše radosti i dvorova nebeskih. Posle tolikih podviga i iskušenja uvenčaše se vencem mučeništva, i sada su u velikoj slavi i časti. A mi koji nadživesmo tu nevolju, povedimo računa o svome
u Ikoniji; a Tercije bio drugim episkopom u istoj toj Ikoniji. Duhovno vojevaše, pobednici biše, i vencima se slave uvenčaše .