rade. A jedu li oni te svoje lubenice ili ih samo slažu? Dabome da jedu. A zašto ih onda slažu. Ja jednu kupim, il iz bašte uzberem kad prispiju i pravac na stol. Ništa ja tu nemam slagati. - praktični Janko nije se dao. Ljudi ja pričam jedno, a Janko
svega malo pepela u rukama za buđenje mi osta kad ugasi krv moja ime što ga rekoh mukama. uzberem to ime u sleđenoj krvi hoću za nju što kroz moje užase mirno šeta, kad zveri beže zle u naše reči noću.
, Ti rajska reko, ako jednim treptajem koraka uronim međ tvoje obale hoćeš li me na tren do edenskog vrta odvesti, da uzberem samo jednu, rumenu i sočnu, od sna zlatnog jabuku makar me posle bar tri reinkarnacije po kazanima svojim vrtložio?
bili obrazi, visoki i čvrsti na njenom licu poput smokava. Dok sam bila beba posezala sam za njima, trudeći se da uzberem voćke koje bi se pojavile kada se nasmeši. Kada sam shvatila da ih ne mogu ubrati, stala bih da ih ližem, očekujući slast.
? uzberem cveće. U proleće... A vi varate...
jabuke. Mislim da bih mogao da živim jesti samo jabuke. Ne gajim ih, samo ih kupujem. uzberem u vocnjaku... ne polivane raznim otrovima kako bi im se odrzala boja i lazna svezina. Volim one manje, izborane, slatke
pa onda sedne na nju, i stane gledati šta ću ja da radim. uzberem jedan zlatni orah, ali i ovaj pukne kao puška, pa se u dimu razape.
orah se da uzabrati, i ja nisam znao od radosti šta da radim, kad ti lep zlatan orah u ruke dobijem, i u džep spremim. uzberem jošt četiri druga, pa onda stanem gledati, kako ću onaj veliki na vrhu da dobijem. Mučio sam se dugo, ali najposle mi
tamo, ima šta i viditi. Debla od srebra, a lišće od zlata; na jedno puno krupnih jabuka, drugo puno dgunja. Pružim ruku da uzberem jednu jabuku; a kad je pogledam izbliže, a ono nije jabuka, nego veliki prekrasan rubin pa izgleda kao naša jabuka.
pogledam izbliže, a ono nije jabuka, nego veliki prekrasan rubin pa izgleda kao naša jabuka. Metnem tu jabuku u džep, pa uzberem dgunju, a ta dgunja od suvoga zlata. Strpam i dgunju u džep, pa hajd dalje. Naiđem na jedno drvo, a na njem zelene šljive,
zlata. Strpam i dgunju u džep, pa hajd dalje. Naiđem na jedno drvo, a na njem zelene šljive, ali kao moja pesnica velike. Uzberem jednu da vidim, ali ima šta viditi; nema tu od šljive ništa, nego je to veliki jedan smaragd. Najposle dođem pod jedno
. Najposle dođem pod jedno visoko drvo, i na njemu neko voće, što spram svetlosti čisto gori. Dohvatim jednu granu, uzberem voće, kad tamo, ali to brilijant, da mu nema na svetu para. Metnem ja i smaragd i brilijant u moj džep, pa onda otrčim odkud
naći u našim prodavnicama. Bosiljak gajim u saksiji i dok spremam jelo, u maniru kuvara koje gledamo na televiziji, uzberem listić i usitnim ga prstima.