drhtava vlakna mišića i iskeženu čeljust. Uzmičem od nje, bauljam na sve četiri. Demon zore ne
, a poljem zamiriši miris košene trave tad uzmičem svim svojim čulima na jedino mjesto na svijetu
uzvratim. Nemam nijedan razlog da strahujem, uzmičem pred izazovom. Ako rukovodioci i trener kažu da
se i pruža mi novine, znadem koje su to novine, uzmičem , neću da i ' do ' vatim u ruke, jer, u meni nešta
da me proučava svojim slikarskim očima. U sebi, uzmičem ; osećam se stidljivo, uvek, kada me neko gleda.
, osećajući kako me steže oko pasa. Stadoh da uzmičem ; činio sam to sporo, u mraku su me stizale njene
. Opet počnemo. On me sada prosto juri. Ja uzmičem , a levu stalno držim ispred sebe. I tako nekako
, ali ko će da izdrži takvu tuču? Ipak, i dalje ne uzmičem : samo puca Odjednom, negde sredinom runde - ja
čeljustima iz kojih se vide ogromni zubi. Uzmičem i shvatam da su mi u pušci prazne čaure. Otvaram
i reakcije... Suviše blizu... Iz tog razloga uzmičem , spuštam pogled, crvenim, ne mogu da dišem,
očima. Smeje se a iz usta rastu mu zubi i ja uzmičem , uzmičem i nema više ničega poda mnom. Vrištim.
. Smeje se a iz usta rastu mu zubi i ja uzmičem, uzmičem i nema više ničega poda mnom. Vrištim.
i dodaje: uzmičem unazad, ali su oni skočili na mene. Oborili su me