lečenje (odrstranjivanje dela moždanog tkiva u kojem se nalazi odgovorno epileptogeno žarište) ili stimulaciju vagusnog živca.
ili stres. vagusnog i freničnog nerva izazvanog laringitisom gastroezofagealnim refluksom, tumorom ili cistom u regiji vrata.
švanomeneurinome, neurofibrome (tumor perifernog nerva) i paragangliome (porekla od neuralnog grebena). Tumor vagusnog glomusa, koji nastaje od glomus tela donjeg vagalnog gangliona su najčešći. Tumori porekla n. vagusa mogu da budu
objavili su u stručnom časopisu Cerebral Cortex. Kod pacova koji su izvršavali zadatke uz pomoć stimulacija vagusnog nerva primetne su bile velike promene u organizaciji kontrole pokreta u mozgu, dok se kod onih koji nisu stimulisani
zvucima ništa nije menjalo u načinu funkcionisanja. vagusnog nerva i standardne terapije mogla da rezultira bržom i ekstenzivnijom reorganizacijom mozga, nudeći veće
sluzokože ili njeno oštećenje. Na sekreciju, osim genetske predispozicije i spoljašnjih faktora, utiču i oni vagusnog porekla, lučenje gastrina i regurgitacija žuči. U spoljašnje, agresivne faktore spadaju nikotin i kofein, pušenje
u mozgu. Takodje oni pretpostavljaju da osim puteva iz mozga u kicmenu mozdinu i obratno, postoji i direktan put preko vagusnog nerva, cije grancice idu direktno od grlica uterusa do mozdanog stabla.To objasnjava fenomen registrovanjea